Deo tradicije balkanskih naroda po kom nas posebno prepoznaju kako naše komšije iz susednih država, tako i ljudi širom sveta koji nas posećuju, jeste “žica” za dobar provod, srdačnost i kako to mnogi sa strane kažu – duša. Mesto gde se sve to neguje već vekovima u nazad je kafana.
Doživljaj u kafani je toliko specifičan, da je teško dočarati ga nekome ko je nikada nije posetio. Zato nastaje problem kada treba objasniti strancima šta je klub, šta bar a šta je to kafana i po čemu se razlikuje od svega ostalog.
Međutim, iako je kafana rođena na našem podnevlju mnogi od nas ne znaju kakav je put prevalila da bi bila ono što je danas.
Beograd – rodno mesto kafane
Ukoliko vam nije poznat taj podatak, iznenadićete se kad čujete da je prva kafana ikada otvorena upravo u Beogradu i to 1522. godine na Dorćolu. Sa tako dugom tradicijom nije ni čudo što se ugostiteljstvo razvilo u ovolikoj meri. Pored raznik klubova, barova, novonastalih pivnica koje Beograd ima, ipak, kafane prestonice su posebno iskustvo.
Međutim, prve kafane nisu bile ni nalik onome što su danas. Samo ime “kafana” potiče iz arapskog jezika i prevodi se kao mesto gde se ispija kafa, što i jeste bila njena primarna namena. Međutim, od trenutka kada je nastala kafana se konstatno menjala i nadograđivala svoju prvobitnu zamisao.
Gradovi širom Balkana dobili su svoje kafane, i u njih implementirali svoje običaje. Ono što je ostalo zajedničko za sve jeste da su ostale mesto gde se okupljaju različiti ljudi.
Kafana – rodno mesto velikih ideja
Vek nakon svog nastanka kafana je dobila nove uloge. One koje su počele da se otvaraju, najčešće kao deo porodičnog biznisa, imale su kuhinju u kojoj su se svakodnevno pripremala jela, počelo je da se služi i piće, a bilo je i muzike. Ovo je privuklo veći broj ljudi, što je povećalo značaj kafane.
Razvoj kafane ogledao se u tome što je s vremenom poprimala obeležja prave insitucije srpskog naroda. O tome svedoči i činjenica poput te da se prva pozorišna predstava odigrala u kafani u 19. veku, kao i da se Svetoandrejska skuština koja je vratila Miloša Obrenovića na vlas održala u velikoj sali “Knjaževske pivare”.
Vremenom kafana je postajala mesto gde su se sklapale prve političke partije, mesto gde je 1880. zasijao prvi fenjer, a tri godine kasnije i zazvonio prvi telefon. Mesto gde se održala prva projekcija filma, gde su umetnici dolazili da pronađu inspiraciju. Da li je inspiracija ležala u po kojoj čaši više, u ljudskoj graji ili muzici, bilo kako bilo u kafani su nastajala umetnička dela, pisale pesme ali dogovarale revolucije.
Kafane
Kako danas izgleda odlazak u kafanu?
Kao što ste do sad već primetili, prve kafane značajno se razlikuju od onih u koje danas odlazimo da se provedemo. Kao što se sve osavremenilo, i kafane su dobile svoje pandane, ugostiteljske objekte koji nose to ime, ali se prilično razlikuju. Osim toga, dolazak dolaskom i odlaskom velikog broja ljudi u zemlju, prikupili smo nove navike i počeli da otvaramo nova mesta za provod.
Te tako danas u prestonici ima veliki broj pivnica, barova, kafića, noćnih klubova, kao i kafana, onih novih koje liče na klubove, ali i onih starih koje se čvrsto drže za tradiciju. Taj duh starih kafana i dalje tinja u Skadarliji, čuvenoj boemskoj četvrti. Tamo kaldrma još uvek čuva duh nekadašnjih posetioca, poput Đure Jakšića, Jovana Jovanovića Zmaj, Branislava Nušića i mnogih drugih.
Današnji izlazak u kafanu podrazumeva malo drugačiji provod. Ono što se nikada ne menja jeste potreba da se ljudi druže i vesele. A mi i te kako znamo da zadovoljimo tu potrebu, i to pokazujemo uvrštavajući srdačno ugostiteljstvo u deo naše kulture. To je ono po čemu smo prepoznatljivi i priznati, i na šta jesmo ponosni.