Solun je jedan od najstarijih gradova u Evropi. Osnovan je 316. godine pre Hrista.
Solun je jedan od svega nekoliko milionskih gradova na Balkanu, glavni je grad Egejske Makedonije, administrativni, trgovinski, univerzitetski i turistički centar.
Posmatrajući ga u regionalnom kontekstu, kao da je nepravedno zapostavljen u odnosu na „svetlosti“ Istanbula, Atine, Beograda… U okviru matične države zasenjen je veličanstvom Atine a atinjani kao da su oduvek uživali u omalovažavanju svog večitog rivala nazivajući ga „Bugarskom“ i sl.

Photo: Slađana Maksimović
Solun je grad Aleksandra Velikog Makedonskog. Slavno i lepo ime Thesaloniki mu dolazi od imena lepe Makedonske princeze, sestre Aleksandra Velikog po kojoj je dobio ime (dama se zvala Thesalonika).

Photo: Slađana Maksimović
Solun je danas lep, živ i moderan grad, mnogi tvrde da je atraktivniji od Atine zahvaljujući svojoj strukturi, avenijama, parkovima i trgovima…
1917. godine zadesila ga je katastrofa kada je u požaru stradala gotovo polovina grada. Obnovljen je u narednih osam godina po planu francuskog arhitekte i arheologa Ernesta Hebrarda, sa dugačkim centralnim avenijama, paralelnim sa morskom obalom, gusto zbijenim poprečnim ulicama i drvoredima koji ga štite od sunca. Ovom regulativom zabranjena je gradnja visokih zgrada i oblakodera zbog opasnosti od zemljotresa što se ispostavilo naročito dobrim i lepim jer bukvalno sa svake više tačke možete uživati u nesmetanom panoramskom pogledu na grad i more.
Glavni trgovi su Platia Elefterias i Platia Aristotelous, oba su ispred mora, karakteristična po dinamičnom životu, kafićima i pozornicama.
Arhitektura grada je originalna i karakteristična sa prepoznatljivim grčkim stilom, sa modernim zgradama okruženim terasama i tendama do prepoznatljivog vizantijskog stila i uticaja vidljivog na crkavama i fasadama starih zdanja.
Populacija grada je multietnička. Grci ili Makedonci su najbrojniji ali su već u ne tako dalekoj prošlosti bili izrazita manjina. Gradom su svojevremeno dominirali turski muslimani koji su ga zvali „Selanik“, Sloveni koji su mu dali ime „Solun“ i Jevreji koji su nakon Iberskih proterivanja s kraja 15. veka činili gotovo polovinu stanovništva. Oni mu nadenuše imena „Salonik“ i „Salonicco“ a nazivali su ga i „Majka Izraela“. Solun je tada bio najveća evropska jevrejska zajednica.
Simbol grada je Bela kula koja se nalazi na šetalištu na morskoj obali. Nekada je bila deo fortifikacijskog sistema a danas stoji samostalno i služi kao muzej. Sa terase kafea koji se nalazi na vrhu pruža se predivan panoramski pogled na grad, more i okolinu.
Posebnu atrakciju Soluna čine Crkve: Jedna od važnijih je crkva Svetog Đorđa, građena u IV veku u kojoj se nalazi grobnica rimskog cara Galerija. Zatim Aja Sofija, građena u VIII veku, kao kopija Aja Sofije iz Istanbula, Agfi Apostoli iz XIV veka, koja je bogata Vizantijskim dekoracijama…

Photo: Slađana Maksimović
Galerijev luk i grobnica su jedini sačuvani delovi Galerijeve carske četvrti. Luk je sagrađen u znak pobede nad Sasanidskim carstvom, tadašnjom Persijom, sastojao se od 6 stubova i kupole ali je samo 3 stuba i deo kupole preživelo brojne zemljotrese koji su razorili drevni Solun. Na stubovima se nalaze mermerne ploče sa motivima iz Galerijevog rata protiv Sasanida.
Atrakcije koje nikako ne smete propustiti su: Arheološki muzej, konjanička statua Aleksandra Velikog, Rimski forum ali i mnoge druge.
Solun je grad za sva vremena i sve generacije.
Karta Soluna
Bela kula – simbol grada
Bela kula (grč.: Λευκός Πύργος Lefkos Pyrgos) je najprepoznatljiviji vizuelni i turistički simbol grada Soluna, glavog grada Egejske Makedonije. Sagrađena je krajem 15. veka na mestu na kome se nalazio stari Vizantijski tornaj. Visoka je ukupno 33,9 metara a iznad osnove, prizemlja ima još šest spratova. Nekada je bila sastavni deo gradskih zidina, a danas stoji samostalno i predstavlja veliku turističku atrakciju. Nalazi se na morskoj obali a sa njenog vrha se pruža veličanstven pogled na luku i grad Solun..
Pre nego što se ustalio naziv “Bela kula”, ova građevina je bila poznata i kao „Krvava kula“. To ime je dobila 1890. godine kada je jedan osuđenik okrečio u zamenu za svoju slobodu. Često je menjala i svoju namenu te je tako najpre bila deo većeg fortifikacijskog kompleksa (gradskih zidina), zatim tamnica (Krvava kula). Nakon oslobođenja i pripajanja grada grčkoj, 1912. godine služila za vazdušnu odbranu. Zatim je u kuli bila smeštena meteorološka laboratorija Aristotelovog univerziteta, a koristile su je i razne grupe morskih izviđača. Danas služi u svrhu kulture i turizma.
1983. Godine kula je svečano predata Ministarstvu kulture čime je otpočela njena restauracija. Projekat restauracije nagrađen je evropskom Nostra nagradom 1988. godine.
Preuzmite pozadinu za vaš desktop sa ilustracijom Soluna >>>
Tekst: Miroslav Bronzić
Fotografije: Slađana Maksimović
Ilustracije: Gordana Bakić
3D panorame: 360 Cities
Video spot – Solun
Thessaloniki from Clevermedia GR on Vimeo.