Utorak, 2. Sep 2014. 11:39h

Facebook Twitter Google Buzz You Tube RSS
Google translater:
Croatian English Serbian Latin
DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana
Početna Featured DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

„Čudnovati osjećaj“

Posjet ovom veličanstvenom gradu je nešto što ni vi ne bi trebali propustiti! Istina, relativno je skup da bi u njemu proveli cijelo ljetovanje ali posjet u izletničkom smislu je uglavnom svima dostupan. Jedan dan u Dubrovniku je, kada tako mora, sasvim dovoljan da upoznate ovaj biser svijetske kulturne baštine. Stoga, ukoliko ljetujete na obalama Jadrana ne propustite priliku vinuti se do Dubrovnika …

grad dubrovnik  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Ukoliko u Dubrovnik dolazite nekom od mnogobrojnih agencijskih tura obilazak grada uvijek počinje sa zapadne strane gdje se nalazi krajnje stajalište autobusa koji u kolonama dovoze turiste koji hrle vidjeti ovaj grad dragulj.
Prvo što pada u oči nakon izlaska iz autobusa je veličanstveni hotel „Hilton Imperial“ koji dominira predjelom izvan zidina starog grada. Smješten je u neobičnoj građevini koja se uklapa u ambijent i pored toga što je neobično velika u odnosu na svoje okruženje.

U stari grad se ulazi preko pokretnog mosta na kojem nepomično stoje naoružani stražari obučeni u tradicionalne dubrovačke nošnje. Ovakvi prizori u gradu nisu ništa neobično. Na Stradunu ćete sreli „dubrovačku gospodu“ koji kostimirani šetaju i predstavljaju se turistima. Po prolasku kroz unutarnja gradska vrata ulazite pravo u srednji vijek maskiran u moderno ruho, ulazite u nestvarni svijet Dunda Maroja …

Taj „čudnovati osjećaj“ koji vas nekontrolirano obuzima kada kročite na trg „kod Velike Onofrijeva česme“ sve više će rasti kako se budete kretali dalje … a dalje vas put vodi na Stradun ili, kako dubrovčani kažu, Placu – glavnu gradsku ulicu. Naime, „Sradun“ je posprdan i uvrijedljiv ali općeprihvaćen naziv koji u doslovnom prijevodu znači „uličetina“ Naziv mu potječe iz vremena Mletačke okupacije grada.

velika Onofrijeva cesma  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

No, vratimo se priči o „čudnovatom osjećaju“ koji oscilira ovisno od momenta i objekta na koji vodič fokusira vašu pažnju bilo da je to kakva znamenita građevina, legenda ili nešto treće. „Čudnovati osjećaj“ trebalo bi da kulminira u trenutku kada prepješačite Stradun i nađete se na glavnome gradskom trgu koji se jednostavno zove „prid dvorom“ i tada shvatite da znate gdje ste. Sudeći po reakcijama, ovo mjesto su negdje vidjeli i oni koji su prvi put kročili u Dubrovnik! Sredinom trga dominira Orlandov stup koji je nekada služio kao govornica sa koje su čitani proglasi u stilu „Daje se na znanje …“ a služio je i kao „stup srama“, za njega su bili vezivani izgrednici koji su osuđivani na sramotu (tada bi im se građani rugali i gađali ih rajčicom). Tu je i čuvena Crkva svetog Vlaha u čijoj porti možete vidjeti kip ovog sveca – zaštitnika grada i republike koji u rukama drži maketu grada iz vremena prije velikog potresa koji je uništio grad. Odmah se uočava da je grad nekada sasvim drugačije izgledao. Tu je i čuveni Knežev dvor po kojem trg i nosi ime, palača Sponza, Mala Onofrijeva česma, gradski zvonik i još neke znamenitosti.

Orlandov stup i mala Onofri  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

„Čudnovati osjećaj“ možda jeste kulminirao ali vas neće napustiti niti će splasnuti sve vrijeme dok budete razgledali i uživali uz pratnju vodiča ili samostalno. Sa trga „Prid dvorom“ put se račva ka Gundulićevoj poljani i Poljani Marina Držića (poljana ovdje znači trg). Trgovi ovih čuvenih književnika su znameniti i reprezentativni svaki na svoj način: Gundulićev je čuven po golubovima koji su ovdje toliko pitomi da će vam doslovno sletjeti na dlan. Ima ih ovdje cijelo jato (možda će te se i uplašiti koliko ih je). Držićevom trgom dominira gradska katedrala građevina ništa manje reprezentativna od crkve sv. Vlaha. Trg je vrlo slikovit i inspirativan, Odavde možete otići do velikog akvarija koji se nalazi u bastionu sv. Ivana – polukružnoj kuli koja čuva ulaz u staru gradsku luku.

stepenice u Dubrovniku  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Ako mislite da je vrijeme za pauzu koju također treba pametno iskoristiti. Čuvena ulica „Prijeko“, paralelna sa Stradunom krije niz prelijepih restorana i predstavlja jedinstvenu ambijentalnu cjelinu. Stolovi su bukvalno postavljeni po sred ulice ali to ne remeti mir jer ovdje nema previše prolaznika koji bi vas ometali.
Nakon kraće pauze slijedi najiscrpnija tura, obilazak gradskih zidina. Zidine su u potpunosti očuvane i konzervirane a sa njih se pruža nebrojeno puno prizora od kojih zastaje dah. Sa nekih točaka, npr. s visoke kule Minčete puca krasan panoramski pogled na cijeli stari grad i more. Sa zidina možete otkriti neka mjesta skrivena u ovakvoj zbunjujućoj mreži skala i ulica na koja nikada ne biste potrefili šetajući gradom.
Nakon obilaska zidina, ako još uvijek imate snage, treba iskoristiti za odlazak izvan grada odnosno na otok Lokrum koje se nalazi nadomak staroga grada ili do plaže Banje koja je često proglašavana za najljepšu u cijeloj Hrvatskoj. Brodovi za Lokrum polaze iz stare gradske luke svakih 15 minuta. Sa broda možete sagledati grad iz neke neobične perspektive. Ipak, najveća impresija su ogromni brodovi kruzeri koji su usidreni na potezu između stare gradske luke i Lokruma.

lokrum  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Lokrum je po legendi začaran i proklet otok koje su Benediktinci prokleli nakon što su morali predati tamošnji samostan Franjevcima i to tako što su ga tri puta oplovili sa svijećama okrenutim naopako… Po istoj legendi, svakog tko pohodi ovaj otok zadesiće zla sudbina baš kao što je zadesila i austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda koji je odavde krenuo put Sarajeva.

playa Banje  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Ovdje se priča o Dubrovniku tj. „čudnovatom osjećaju“ ne završava ali teško da ćete više imati snage i vremena za bilo što drugo.

O prošlosti Dubrovnika

Pročitajte i tekst „Povijest Dubrovnika

Na prostorno maloj površini, ograničenoj čvrstim i monumentalnim zidinama, stvorio se grad posebne ljepote, jednostavan i odmjeren. Najveću svoju posebnost, a ujedno i monumentalnost daje svojim zidinama, kulama i bastionima, cijelom svom fortifikacijskim kompleksu, koji opasuje i brani Dubrovnik. Osim svoje cjelovitosti u fortifikacionim smislu, Dubrovnik ima još jednu vrijednost: planski je reguliran i izgrađen veći dio grada. Najveći dio gradskog prostora reguliran je već 1272. i 1296. godine, a neki manji dijelovi prostorno su riješeni već u X stoljeću. Svaka ulica, svaka zgrada i gotovo svaki kamen dio je njegove tisućljetne povijesti zgusnute u tijesnom prostoru stare dubrovačke tvrđave, svakako, malo je gradova u svijetu uspjelo zapisati toliko burne povijesti u tako malom prostoru koji se doslovno može obuhvatiti jednim pogledom. Ovaj grad, njegove ulice i njegove kuće udarale su u prošlosti mnoge nevolje. Uništavali ih požari, često i do temelja, harale ih kuge, rušili ih zemljotresi, eksplozije baruta, nagrizao ih je zub vremena, ali, ipak su opstale.
Tokovi modernog života ovdje se prepliću s poviješću, dah starih vremena osjeća se svuda unaokolo, najintenzivnije na staroj Lavi (Lausu), prastarom životnom jezgru koje je bilo privlačni nukleus postanka i razvitka današnjeg Dubrovnika. Smisao za prostor i njegovo uređenje najljepše oslikava, po postanku nešto mlađi, sjeverni dio grada. Ukoliko se pak, prošetate lijepom i poznatom ulicom Prijeko koja popriječno presijeca sve ulice sjeverno od čuvene Place – Straduna, dočekaće nas ovaj predio sa svojim pravilno izgrađenim i točnom mjerom određenim zgradama i ulicama, koje odražavaju smisao za red, mjeru, jednostavnost i strogost starih dubrovačkih uvjeti življenja i građenja. Placa – Stradun je je žila kucavica starog gradskog jezgra, po općoj ocjeni smatra se jednom od najljepših ulica na svijetu. Dubrovnik je proglašen jednom od svjetskih kulturnih znamenitosti i nalazi se pod zaštitom UNESCO-a i OUN-a.

plan grada Dubrovnik  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Znamenitosti Dubrovnika

GRADSKE ZIDINE

Impozantni dubrovački bedemi sazdani u vijencu utvrda, kula, bastiona i tvrđava čine ovaj grad izuzetnim i poznatim širom svijeta. Ove zidine čine jedan od najvećih kurioziteta iz razloga što i dan danas stoje netaknute u stanju iz vremena njihove najsvrsishodnije funkcije. Mnogi srednjevekovni gradovi mediterana i šire bili su utvrđeni sličnim bedemima, ali Dubrovnik je jedan od malobrojnih, ako ne i jedini, koji ih je uspio sačuvati u potpunosti netaknute.

stare gradske zidine  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Razvojem Dubrovnika razvijali su se i njegovi obrambeni zidovi, otok Laus je imalo zidove već u 9 i 10. stoljeću a nakon zasipanja kanala u 12. i 13. stoljeću izgrađuju se zidovi oko čitavog grada a tijekom 14. stoljeća pojačavaju se izgradnjom kula i bastiona, nakon oslobođenja od Mlečana (kraj 14. stoljeća) izgrađene su današnje utvrde. Nakon pada Carigrada izgrađen je zid prema kopnu. Ovaj zid izgrađen je u rekordnom roku, gradili su ga i puk i plemstvo, dan i noć. Dužina gradskih zidina iznosi 1940 m., prema kopnu zidovi su široki 4 do 6 m. a prema moru 1,5-3 m. a visina na pojedinim mjestima doseže i do 25 metara. Zidine grada poduprte su sa 5 bastiona, sa 3 okrugle i 12 četverokutnih kula, dvije kutne utvrde i velikom tvrđavom Mulo – sv. Ivan, koja zatvara staru gradsku luku. Najmonumentalnija je ogromna, okrugla kula Minčeta, smještena na sjeverozapadnom uglu grada, djelo Jurija Dalmatinca iz druge polovine XV stoljeća, koja je postala simbol Dubrovnika.

Sa zapadne i sjeverne strane gradske zidine imaju i preziđe ojačano također s jednim većim i devet manjih polukružnih bastiona, a završava na jugozapadu kazamatnom tvrđavom Bokar iz 1462. godine, najstarijom sačuvanom utvrdom te vrste u Europi.

Za bolju obranu grada dubrovačka mudra politika postavila je i dvije samostalne tvrđave: s zapadne strane Lovrijenac koji statira na 46 m visokoj morskoj stijeni, is istočne Revelin s kopnene strane stare gradske luke.

Grad ima četvero gradska vrata: dvoja prema kopnu – na istoku i zapadu – i dvoja prema luci. Pred gradskim vratima okrenutim ka kopnu postoje kameni mostovi koji su s tim gradskim vratima spojeni pokretnim drvenim mostovima. Za vrijeme austro-ugarske okupacije otvorena su još jedna vrata »Vrata od buže« ka sjeveru.

Čitav ovaj obrambeni sklop bio je za ono vrijeme relativno dobro naoružan znatnim brojem raznovrsnih topova svih domaće proizvodnje. Svi topovi su imali izrađenu reljefnu sliku sv. Vlaha, patrona grada. U vremenu prije propasti Republike na ovim zidinama bilo je više od 120 topova. Ovaj fortifikacijski sustav smatran je gotovo neosvojiv.

kostimi  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

REVELIN

1462. godine na istočnoj strani grada sagrađena je tvrđava Revelin, zamišljena kao odvojena tvrđava koja dodatno osigurava kopletni prilaz istočnim gradskim Vratima od Ploča. Samo ime utvrde dolazi od naziva ”rivelino”, što u fortifikacijskom graditeljstvu označava vrstu utvrde koja se gradi nasuprot gradskim vratima kako bi ih bolje zaštitila od neprijateljskih udara. Gradnja je izvedena vrlo temeljito i kvalitetno, pa mu razorni potres 1667. godine nije ništa naškodio. Na vrhu Revelina nalazi se velika kamena terasa, najveća u Dubrovniku, pa se danas na njoj održavaju mnoge priredbe Dubrovačkog ljetnjeg fstivala.

KULA MINČETA

Najistaknutija točka obrambenog sistema Dubrovnika prema kopnu je okrugla kula Minčeta. Ime joj potječe od čuvene dubrovačke porodice Menčetić, na čijem je nekdašnjem imanju sagrađena. Svojom visinom i impresivnim obimom dominira severozapadnim povišenim dijelom grada i zidina. Kula Minčeta dovršena je 1464. godine i simbol je neosvojivosti Dubrovnika.

TVRĐAVA LOVRIJENAC

Čuvena dubrovačka tvrđava podignuta je na suroj morskoj hridi visokoj 37 metara. Stradao u velikom zemljotresu 1667. godine, Lovrijenac se obnavlja i u XVII. stoljeću. Debljina zida u delovima koji su istaknuti prema mogućoj spoljnjoj opasnosti dosiže gotovo 12 metara.

U potrazi za prostorima pogodnim za scenske priredbe na Dubrovačkim ljetnim igrama već je rano uočen velik scenski potencijal prostora i triju terasa na Lovrijencu. Posebno se pokazao pogodnim za Šekspirovog ”Hamleta”, pa je njegovo izvođenje na Lovrijencu postalo kultna prestava i zaštitni znak Dubrovačkog letnjeg festivala.

TVRĐAVA SVETI IVAN

Tvrđava sv. Ivan, zvana često kula Mulo, složena je i monumentalna građevina na jugoistočnoj strani Stare gradske luke, koja svojim dominantnim položajem potpuno nadzire i štiti sam ulaz u luku. Današnji izgled utvrde potiče iz XVI. stoljeća i u najvećoj je meri dijelo dubrovačkog neimara Paskoja Miličevića. U njenim prostorima smjestio se Pomorski muzej, koji čuva i izlaže predmete, slike i dokumente vezane uz jednu od povijesno najvažnijih dijelatnosti grada Dubrovnika. U prizemlju tvrđave smješten je znameniti Akvarij. U posebnom ambijentu tvrđave smješteno je 27 akvarija različite veličine u kojima se mogu razgledati brojni primerci jadranske faune.

STARA GRADSKA LUKA

Golemi kompleks gradskih zidina, pored starog gradskog jezgra omeđuje i gradsku luku. Kako je Dubrovnik bio izrazito pomorski grad, ova luka je za njega imala primarnu važnost. Stoga je ona i funkcionakno riješena, pa je uz vezište za brodove koji se, kad jednom uđu u luku, nalaze u potpunoj sigurnosti imala i Veliki i Mali arsenal za popravak i gradnju brodova. S jugoistočne strane dominira tvrđava sv. Ivan od Mula, a njen pandan na sjevernoj strani je kula sv. Luke (Revelin), danas bez svog visokog kruništa.

stara gradska luka  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Ovdje dve utvrde s umjetnim lukobranom »Kaše«, na sredini zaliva, branile su ulaz u luku. Svojevremeno su između tih kula i »Kaša« razapinjani ogromni čelični lanci (Verige), koji su gusarskim i osvajačkim brodovima sasvim onemogućavali prilaz luci, pa tako i gradu.

KNEŽEV DVOR

Ovo zdanje bilo je sjedište vlade i kneza. Jednostavna ali ipak reprezentativna, kneževa palača u svom današnjem izgledu pripada gotskom stilu, a izgrađena je prema zamisli graditelja dubrovačkog vodovoda Onofria della Cava, na mjestu utvrđenog zamka iz XII ili XIII stoljeća, pošto je ovaj zamak u eksploziji baruta 1435. godine stradao. Arkade na glavnoj fasadi zgrade obnovio je majstor Salvi di Michele u renesansnom stilu nakon druge eksplozije baruta 1463. godine.

knezev dvor  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Knežev dvor je prilično stradao i u katastrofalnom zemljotresu 1667. godine. Za vrijeme Dubrovačke Republike u Kneževu dvoru su, uz stan kneza, bili smješteni i svi državni uredi, prostorije za prijeme i reprezentaciju, straža, kao i oružane i zatvori. Danas je u Kneževu dvoru smješten Povijesni odjel Dubrovačkoga muzeja s ambijentalnom postavom, dok je atrij Kneževa dvora najljepša koncertna dvorana u gradu Dubrovniku.

PALAČA SPONZA

Sa sjeverne strane trga Luža nastavlja se monumentalna gotsko-renesansna palača jedna od najljepših gradskih palača – Sponza. Ime joj dolazi od talijanske riječi »Spongia« (naplava), jer je ranije na tom mjestu bio naplava gdje se skupljala kišnica. Izgrađena je po projektu najpoznetijeg dubrovačkog graditelja Paskoja Miličevića 1522. godine. u gotsko-renesansnom stilu, što je odlika viših važnijih palača tog vremena na istočnojadranskoj obali. Klesarske radove izveo je čuveni klesar Andrijić s Korčule. Vrlo je solidno građena, pa je ni zemljotresi nisu oštetili i vjerojatno je ta činjenica spasila samu Republiku. Služila je za carinarnicu, kovnicu novca, državnu blagajnu i banku. U njenoj velikoj dvorani bilo je sastajalište – akademija učenih Dubrovčana, a dva gornja polusprata služila su kao skladište žita. Danas se ovdje nalazi Povijesni arhiv Dubrovačke Republike koji je po bogatstvu raznovrsne dokumentarne građe jedan je od najvažnijih povijesnih arhiva na svijetu.

GLAVNA STRAŽA

Uz nekadašnju palaču Velikog vijeća nadovezivala se zgrada glavne straže, kao važan objekat za sigurnost grada i Republike. Izgrađena je između 1706 i 1708. godine, a izgradio ju je Mlečanin Marin Goropelli. Ranija zgrada gradske straže bila je u obliku lože, a nalazila se uz staru crkvu sv. Vlaha, a izgorela je 1706. godine zajedno s crkvom.

STRADUN

Slavni dubrovački Stradun, s pravim nazivom Placa je najomiljenije šetalište Dubrovčana i njihovih turista. »Stradun« je teška je uvreda ovoj skladnoj ulici – augmentativi Stradun, ili u prijevodu »Uličetina«, ime je što ga slavnoj Placi dadoše neskloni Mlečani. Građen je nakon velikog zemljotresa 1667. godine po užurbanom planu obnove grada, dobio je ovo svoje skromno i smireno lice, a ipak toliko dostojanstveno i lijepo u svoj jednostavnosti svoje kamene arhitekture. Prije zemljotresa Stradun su krasile lijepe i raskošne palače. Poslije zemljotresa u razrušenom gradu moralo se razmišljati najprije o nastavku života i obrani grada pa su svi planovi i projekti bili podvrgnuti samo tim ciljevima. Sve zgrade na Placi izgrađene su nakon zemljotresa prema projektu koji je prethodno odobrio republički senat. Sve su gotovo jednakih fasada i jednake visine, a i sličnog izgleda, jer sve moraju imati po nekoliko »dućana« u prizemlju. U tome se ogleda trgovački duh Republike.

stradun  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

GRADSKI ZVONIK

Uz zgradu Glavne straže izgrađen je gradski zvonik 1444. godine visok 31m. zvonikom dominira metalni sat, kazaljka mjesečevih mijena, i dve bronzane figure koje otkucavaju sate, to su čuveni »zelenci« simboli otkucaja vremena. Pored »zelenaca«, auditivni utisak pruža i veliko zvono slavnog dubrovačkog livničara Ivana Ribljanina iz 1956-e.

U velikom zemljotresu stabilnost zvonika bila je narušena, pa se vremenom dosta nagnuo i prijetila je mogućnost da se sruši. Zbog toga je 1929. godine potpuno iznova, sagrađen prema istom ranijem metodu.

ORLANDOV STUP

Na najspektakularnijem mjestu u gradu na sredini trga Luže, sasvim samostalno, postavljen je visok i vitak kameni stup koji nosi zastavu – Orlandov stup. U obliku četverokutnog stupa na kojem je uklesan lik legendarnog srednjevjekovnog viteza Orlanda (Rolanda) u oklopu, s mačem i štitom. Postojani lik ponosnog viteza Orlanda dobar je primjer monumentalne gotičke skulpture. Zanimljivo je pitanje odakle na jugu Jadrana lik viteza Orlanda, koji je karakterističan za sjevernoeuropske gradove. Premda predanje spominje legendarnog viteza kao branitelja Dubrovčana od napada saracenskih gusara, rješenje ovog pitanja je političke naravi. Dubrovčani su u XV. Stoljeću bili pod zaštitom kralja Žigmunda, ugarsko-hrvatskog i češkog kralja, a poslije i njemačkog cara. Isti Žigmund bio je i grof provincije Brandenburga, koja se za njegove vladavine obilovala Orlandovim stupovima. Tako je dubrovački Orlando podanički znak poštovanja kralju Žigmundu, čija je zaštita Dubrovčanima bila vrlo važna u borbi protiv neprestanih mletačkih aspiracija. Orlandov lik bio je nekad okrenut na istok prema vratima carinarnice, ali je često premještan. Godine 1825. oborio ga je jak vjetar, pa je više od pedeset godina ležao u skladištu. Kada je ponovno postavljen, okrenut je licem prema sjeveru. Zanimljivo je da je duljina lakta na njegovoj desnoj ruci uzeta kao mjera za dužinu, tzv. dubrovački lakat, koja iznosi 51,2 cm.

Stup je ondašnji znak slobodnog trgovačkog grada. Na stupu je i koplje za zastavu. S njega su se objavljivale vladine naredbe i svečanosti, a pred njim su se izvršavale javne kazne. Od 1418., kada je postavljen, na njenu se puna četiri stoljeća viorila bijela zastava slobodne Dubrovačke Republike s likom njezina zaštitnika, sv. Vlaha. Danas se na njemu viori hrvatska državna zastava a za vrijeme održavanja Dubrovačkih ljetnih igara zastava »Libertas«, službena zastava grada Dubrovnika.

ulice dubrovnika  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

CRKVA SVETOG VLAHA

Preko puta palače Sponza uzdiže se veličanstvena crkva sv. Vlaha sa svojom raskošnom dekoracijom. Sagrađena je na mjestu stare crkve romanskog stila, koju su gradili mnogi poznati majstori, ali veliki zemljotres ju je znatno oštetio da bi kasnije 1706. godine u požaru izgorjela do temelja. Sadašnju crkvu prema zahtjevu dubrovačke vlade sagradio je venecijanski graditelj Marino Goropelli 1715. godine prema uzoru venecijanske crkve sv. Mauricia.

To je središnja građevina s ovalnom kupolom u sredini, velikim kićenim portalom i širokim stepenicama pred ulazom. Unutrašnjost crkve vrlo je bogato ukrašena prema zahtjevima reprezentativnog baroknog stila u kojem je građena. Najizrazitiji su u tome raskošni oltari od raznobojnog mramora. U crkvi na glavnom oltaru nalazi pozlaćeni srebrni kip sv. Vlaha. Djelo je velike umjetničke vrijednosti, rad nepoznatog majstora dubrovačke škole iz 15. stoljeća. Kip je zanimljiv i s povijesnog aspekta. Sv. Vlaho drži u rukama maketu Dubrovnika iz vremena prije zemljotresa i na njoj se odlično vidi kakav je bio grad prije rušenja tj. vide se palače i crkve koje je zemljotres uništio.

Dubrovačka Republika je dugi niz godina slavila svog zaštitnika, patrona Grada i Republike, sv. Vlaha, 3. veljače svake godine. Slike ovog sveca bile su simbol neosvojivosti, a njegovim kipovima bila su ukrašena gotovo sva ulazna vrata, kule i sve tvrđave na bedemima.

KATEDRALA

Dubrovačka stolna crkva Vaznesenja Marijinog u sadašnjem obliku postoji od početka XVIII. stoljeća. Sagrađena je nakon gotovo potpunog uništenja ranije romaničke katedrale iz XII-XIV. stoljeća u katastrofalnom zemljotresu 1667. godine. Ranija, romanička, katedrala bila bi prema povijesnim izvorima vrlo raskošna bazilika s kupolom, bogato ukrašena kipovima. Razorenu romaničku katedralu Republika je nastojala što prije obnoviti. U tim nastojanjima važnu je ulogu imao jedan od vodećih dubrovačkih intelektualaca onog vremena, Stjepan Gradić. Njegova je zamisao da se dubrovačka katedrala obnovi u oblicima rimskog baroka. Nacrte za takvu crkvu izgradio je Andreo Buffalini koji je novu katedralu zamislio kao Trobrodnu crkvu s kupolom. Pročelje crkve diže se nad skalinada od sedam stepenica. Posebno je istaknut izbočeni središnji dio pročelja s glavnim portalom, kojim dominiraju četiri visoka korintska stupa. Riznica dubrovačke katedrale bila je bez sumnje jedna od najbogatijih na jadranskoj obali, ali je teško stradala u zemljotresu. I ono što se spasilo iz ruševina i zgarišta svjedoči i danas o velikom umjetničkom bogatstvu koje su čuvale dubrovačke crkve. Među najznačajnijim predmetima u riznici jesu relikvije glave i ruke dubrovačkog patrona, sv. Vlaha. Relikvijar glave je u obliku bizantske carske krune ukrašene medaljonima i dragim kamenjem.

ONOFRIJEVE ČESME

Glavna ulica starog grada započinje i završava fontanama koje potcrtavaju skomornost Dubrovnika. Dvije Onofrijeve česme postavljene su u osnovi Dubrovnika kao krajnje tačke zamišljene crkve u kojoj je velika fontana sa šesnaest isklesanih glava krstionica, a vitka mala česma pod zvonikom tek posudica za svetu vodu! U 15. stoljeću, kada je Onofrio Jordanov gradio ove česme, imala je voda razumljivo i snažna teološka suzvučja pa i nije slučajno što je 1438. u osnovi grada Italijan iz Cave svojim fontanama naglasio i tu dimenziju. O ondašnjoj teološkoj i ideološkoj težini vode najbolje svedoči to što s Onofrijevih česmi nisu mogli piti i Židovi, već su se morali zadovoljiti svojom manjom, “židovskom česmom”.

Onofrijeva cesma  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

Na sredini malog ali skladnog trga koji je nastao uz Vrata od Pila nalazi se Velika Onofrijeva česma. Izgradio ju je 1438. godine napuljski graditelj Onofrio della Cava, s kojim je Dubrovačka Republika sklopila ugovor o izgradnji gradskog vodovoda. Dok je većina gradova mletačke Dalmacije riješavala problem vode gradeći velike cisterne za kišnicu, Dubrovnik je odlučio dovesti u grad izvorsku vodu. Vodu dovedenu u Grad on je otvorio javnosti na dva ključna mjesta na zapadnom glavnom ulazu u Grad izgradio je veliki poligonalni samostojeći objekt koji je bio i vodospremnik, a na istočnom kraju postavio je manju česmu koja je opskrbljivala tržnicu na trgu Luža

Neposredno uz zgradu Glavne straže smestila se Mala Onofrijeva česma.

Mala Onofrijeva česma podignuta je 1438. godine, sagrađena je u proslavu završetka radova na izgradnji vodovoda i pravo je remek-dijelo skladnog spoja funkcije i ukusa. Skulptorski ju je obradio kipar Petar Martinov iz Milana. U srednjem vijeku voda je imala religiozno značenje pa su se ovom česmom mogli služiti samo kršćani. U njenoj neposrednoj blizini nalazila se i Židovska česma, danas prenesena na Pile, iz koje su uzimali vodu samo ljudi židovske ispovesti.

PALAČA VELIKOG VIJEĆA

Iz Kneževa dvora, kroz vrata nad kojima je i danas natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite privatne i bavite se državnim poslovima) ulazilo se nekada u palatu Velikog vijeća, koja je bila izgrađena takođe u gotskom stilu, sa sličnim stilskim oznakama kao što je palača Sponza. U prvoj polovini XIX stoljeća požar je uništio i ovu palaču, pa je na njenom mjestu nešto kasnije (1863. g.) izgrađena današnja zgrada Vijećnice gradskog poglavarstva i kazalište »Marin Držić« u neorenesansnom stilu. Pod dijelom palate Velikog vijeća nalazi se tzv. Veliki arsenal za brodove, a danas je to adaptirani prostor »Gradske kavane«.

city of Dubrovnik  DUBROVNIK, najblistaviji biser Jadrana

… Luža stara zvonara, Stolna crkva, Riznica stolne crkve, Dominikanski samostan i crkva, Franjevački samostan i crkva, Franjevačka apoteka, Crkva sv. Spasa , Velika Onofrijeva česma, Collegium Ragusinum i crkva sv. Ignacija , Žitnica Rupe, Benediktinski samostan sv. Jakova od Višnjice, Ploče, Pile, Lazareti…. samo su neke od, svakako neizostavnih, ovom prilikom nespomenutih znamenitosti i vrijednosti koje su zbog opsega, ostale neopisane. Svakako, Dubrovnik, ili možda samo njegovo staro gradsko jezgro ili povijest, prevelik su zalogaj za svakog autora ili, drugim rečima, teško ih je opisati i ispisati na nekoliko listova papira, u nekoliko tomova – možda. Stoga, šta je – to je, moja subjektivna selekcija učinila je opisanim samo jedan dijelić kulturnog blaga i nasleđa njegovog veličanstva – Dubrovnika.

Postavi na Fejs

Tekst i fotografije: Miroslav Bronzić

Tagovi: ,

(Nema glasova)

Ostavi komentar

Komentari

Dodajte svoj komentar

:angel: :blink: :blush: :cool: :cwy: :devil: :dizzy: :ermm: :biggrin: :happy: :heart: :kissing: :lol: :ninja: :pinch: :pouty: :sad: :sick: :sleeping: :smile: :tongue: :w00t: :whistle: :wink: :wub: