Ponedeljak, 21. Aug 2017. 4:42h

Facebook Twitter Google Buzz You Tube RSS
Google translater:
Croatian English Serbian Latin
Povijest Dubrovnika

LEGENDA O POSTANKU GRADA
Nastanak samog grada pada u daleku prošlost, pa je, kao i slučajevima mnogih drevnih mediteranskih gradova obavijen koprenom legende. Povijest Dubrovnika, grada a kasnije države, republike, počinje na temeljima propasti helenskog, a potom i rimskog grada Epidaura (Epidaurus – Epidaurum), koji se nalazio na mjestu današnjeg Cavtata. Epidaur je od trenutka svoje propasti u 7. stoljeću n.e. postojao najmanje 10, a možda i preko 12 stoljeća. Po tvrdnji nekih povjesničara osnovali su ga grci već u 7. stoljeću p.n.e. a po svojoj veličini bio je drugi grad na istočnim obalama Jadrana, odmah iza Salone (Splita), koja je pak, bila veličine tadašnjeg Rima. U to davno rimsko doba bio je razvijeno gradsko središte i važan pomorsko-trgovački emporij. Po tvrdnji povjesničara Epidaur je mogao imati i do 40.000 stanovnika.

U 4. stoljeću n.e. veliki potres razara Epidaur, dio grada tone u more gdje i danas leži pod naslagama pijeska. Međutim grad je i dalje postojao, svoju potpunu propast doživljava u 7. stoljeću kad biva osvojen i porušen pred najezdom avara i slavena. Njegovo malobrojno stanovništvo naselilo je mali otok uz obalu koje su nazvali Laus – što na grčkom znači hrid. Od tog potiču kasniji nazivi: Raus – Rausium – Ragusium – Ragusina. To potvrđuju spisi bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz 10. stoljeća i djela Popa Dukljanina iz 12. stoljeća. Inače, Prvi zapisi o imenu Dubrovnika nalaze se u dokumentima bosanskog bana Kulina iz 1189. godine. Sudbina Epidaura i nastanak Dubrovnika povijesno je vrlo slična nastanku Venecije i Splita.

dubrovacka republika1 Povijest Dubrovnika

Tijekom 7. stoljeća Dalmaciju naseljavaju slavenska plemena au neposrednoj blizini Ragusium (kako se tada nazivao), prekoputa morskog tjesnaca, nastalo je naselje slovenskog imena Dubrovnik. Ime je najvjerojatnije dobilo po hrastovim šumama koje se u ovom kraju i danas zovu Dubrave (Dub – Hrast na starom slovenskom jeziku).
Otok se nalazilo na svega desetinu metara od obale da bi kasnije tijekom X i XI stoljeća zbog naplavina tjesnac između kopna i otoka postajao sve plići, na kraju je i zasut a oba naselja su spojena krajem XI stoljeća. Na tom spoju (nasipu) nalazi današnji Stradun. Kasnije, krajem XII stoljeća oba naselja su utvrđena i opkoljena istim bedemima

DUBROVAČKA REPUBLIKA
Od kada je svijeta i vijeka život se rađa i umire au životu ove male državice odigralo se mnogo toga značajnog čime je zadužila cijeli svijet. Zaostavština Republice Ragusine iz oblasti poezije, književnosti, književnog jezika, arhitekture, pomorstva, trgovine, diplomacije, demokracije… navodi nas na razmišljanje o pravdi i sudbini. Danas u svijetu postoji preko 150 država, ne zna im se točan broj. Mnoge od njih će živjeti još stoljećima a da baš ničim neće pridonijeti svjetskoj baštini.
Bila je to sitna ali značajna zemlja u tadašnjem svijetu, zemlja od stila, duha i mudrosti… U njoj je vladala svojevrsna srednjovjekovna atmosfera, iza zidina grada odvijao se život onakav kakvim ga je opisivao Marin Držić u svojim na daleko poznatim djelima i komedijama… pomalo bizaran stil života nalik onom u Veneciji…

Počeci Republike sežu u davno X i XI stoljće počevši s konstituiranjem i izgradnjom samoga grada Dubrovnika.
Tijekom svog dugovječnog postojanja stvorena je reprezentativna država koja je zahvaljujući, u svijetu čuvenoj školi diplomatske vještine, kroz dugi niz stoljeća uspjela očuvati svoju samostalnost. Bilo je to pravo umijeće s obzirom da su sve tadašnje mediteranske i europske sile imale pretenzije ka Dubrovniku, naročito Venecija kojoj je Republika bila najveći konkurent u pomorstvu i trgovini na obalama Jadrana i Mediterana. Snagom vlastite diplomacije Dubrovčani su isposlovali idealan položaj i relativno dobre odnose sa cijelim svijetom. Nerijetko su bili primorani i da novcem kupuju svoju slobodu…
Impresivna je činjenica da su, s papinim dopuštenjem, održavali trgovinu s Levantom u vrijeme najžešćih sukoba kršćana i muslimana i da od početka XV. stoljeća nikada nisu ratovali dovoljno govori o umješnosti dubrovačke diplomacije.
Zanimljiv je i podatak da je Dubrovnik jedna od prvih europskih zemalja koja je priznala nezavisnost SAD-a.
Također, u domeni demokracije, Dubrovnik je postavio visoke kriterije: na čelu svoje države imao je kneza kojeg su birali građani. Također, imali su Ustav tj. Statut i Senat. Zakon je važio za sve i pod jednakim uvjetima.

Uzbudljivu povijest Drubrovnika nije moguće opisati na listu papira ali, kako je ovo tek novinski članak propustiće mnoge legende, intrige i pustolovine dubrovčana i njihove državice.

Kraj Dubrovačke republike dogodio se u praskozorje XIX stoljeća. Francuzi su u pohodu na Kotor, zatražili prolaz kroz Dubrovnik i okupirali ga ne čekajući odgovor dubrovačke vlade. Već 31. 01. 1808. Napoleon je donio akt o ukidanju Dubrovačke Republike.
Zadnji dubrovački trzaj beznadno je upirao pogled ka bečkom kongresu 1815. godine ne bi li ponovo uspostavili državnost, no uzalud, kongres nije uzeo u obzir razmatranje dubrovačkog zahtjeva niti je dozvolio da njihov predstavnik nazoči istom.
Republika je nestala zauvijek.

Pročitajte tekst „Dubrovnik, najblistaviji biser Jadrana

Tagovi: ,

(Nema glasova)

Ostavi komentar

Komentari

Dodajte svoj komentar

:angel: :blink: :blush: :cool: :cwy: :devil: :dizzy: :ermm: :biggrin: :happy: :heart: :kissing: :lol: :ninja: :pinch: :pouty: :sad: :sick: :sleeping: :smile: :tongue: :w00t: :whistle: :wink: :wub: