Ponedeljak, 23. Oct 2017. 6:59h

Facebook Twitter Google Buzz You Tube RSS
Google translater:
Croatian English Serbian Latin
Manastir Hilandar
Početna Povijesna mjesta Sakralni objekti Manastir Hilandar

‚‚Carstvo bez krune.
Država bez vojske.
Mudrost bez škole.
Kuhinja bez mesa.
Bogatstvo bez novca.
Zemlja bez žena.”

(Vladika Nikolaj Velimirović )

Hilandar je srpski manastir koji se nalazi u sjevernom dijelu Svete Gore – Atonske države pravoslavnih monaha, koja više od hiljadu godina opstaje na trećem kraku poluotoka Halkidiki u sjevernoj Grčkoj. Manastir se nalazi na 2,5 kilometra od mora, ima izgled srednjovjekovnog utvrđenja širokog 75 m. Utvrđen je bedemima visokim 30 m, dugačkim 140, jer se u prošlosti, kao i ostala utvrđena monaška naselja na Svetoj Gori, morao braniti od gusara.

Manastir Hilandar su podigli veliki župan Stefan Nemanja – monah i njegov sin Sava 1198. g. Najveći prosperitet manastir je doživio u vrijeme kralja Milutina i cara Dušana. U stoljećima turske vladavine, Hilandar su pomagali ruski carevi, moldavski kneževi i srpski patrijarsi iz Peći. Početkom XIX stoljeća, kada je stvorena moderna srpska država, nastavljena je podrška manastiru. U novijoj povijesti, manastir je značajno stradao 2004. godine u katastrofalnom požaru. U tijeku je obnova oštećenih građevina.

hilandar zgariste Manastir Hilandar

Hilandar je stoljećima predstavljao najznačajnije središte srpske kulture i duhovnosti. Kroz vjekove, zaštićen od napada i pljačkanja, u sigurnosti Svete Gore Atonske i njene autonomije, manastir je bio pošteđen sudbine koja je zadesila skoro sve druge srpske manastire. U Hilandaru je očuvana najbogatija kolekcija originalnih starih rukopisa, ikona, fresaka, tako da on u današnje vrijeme predstavlja najznačajniju riznicu srpske srednjovjekovne kulture, uopće. Manastir se od 1988. godine, zajedno sa ostalih devetnaest svetogorskih manastira, nalazi na UNESCO listi svjetske baštine, u sklopu spomenika srednjeg vijeka objedinjenih pod zaštićenom cjelinom Planina Atos.

Manastirski kompleks je ograđen odbrambenim zidovima koji su pojačani pirgovima – kulama svetog Save i svetog Georgija, uz koje su podignuti višekatni konaci, kapele, paraklis, bolnica i drugi objekti. Bedemi su visoki preko 30 m i u donjem dijelu, osim portala, nemaju nikakvih otvora. Kelije monaha na trećem i četvrtom katu imaju vanjske zidove debele preko 1,5 m. Kule su još tvrđe, mali, uski otvori i niska i teška vrata im daju vojnički izgled. Građevine su zidane u bizantskom stilu od tesanog kamena sa naizmjeničnim redovima opeke, dok su podovi i balkoni izgrađeni od drveta. Konaci su oduvijek zidani iznutra uz obrambene zidove i do XIX stoljeća imali su otvore uglavnom prema porti. Pored glavne, u manastiru se nalazi još dvanaest manjih crkava i kapela sa živopisima iz raznih vremena i ikonostasima iz doba različitih umjetničkih škola.

hilandar dvoriste Manastir Hilandar

Glavnu manstirsku crkvu Vavedenja Bogorodice sagradio je kralj Milutin početkom XIV stoljeća na temeljima prvobitne crkve. Ona predstavlja potpuno nov tip bizantske arhitekture, koji je donio veliki i dobro osvijetljeni prostor u crkvi, koji ranije svetogorske građevine nisu imale. Ornamenti u mermeru oko vrata i prozora su skladni i solidni. Pod crkve, ukrašen mozaikom, izuzetne je ljepote. U vrijeme kneza Lazara oko 1380. godine, uz crkvu je sagrađena priprata.
Saborna crkva, blagovaonica, trijem, trpezarije, svi paraklisi i ulaz imaju iznutra, a ponegdje i izvana, freske – živopise. Najstariji živopis je iz XIII stoljeća i nalazi se unutar i sa vanjske strane pirga i paraklisa svetog Đorđa. Živopis Saborne crkve je iz 1321. godine. Freske na tavanu trpezarije na sjevernom zidu su nastale nakon 1321. godine, a u crkvi Sv. Arhanđela polovinom XIV stoljeća. Najveći dio sačuvanog živopisa u paraklisima nastao je u XVII i XVIII stoljeću.

hilandar Manastir Hilandar

U riznici Hilandara sačuvano je oko pet stotina ikona nastalih od XII do XIX stoljeća. Posebnu vrijednost imaju ikone:

* Bogorodica (djevica Marija) Trojeručica, jedna od najvećih svetinja i ujedno najpoznatija. Po predanju je nastala u VIII stoljeću. Tada je iscelila sv. Jovana Damaskina. Nalazi se u Sabornoj crkvi.
* Mozaička Bogorodica Odigitrija, nastala oko 1200. godine, ima veliku umjetničku i još veću povijesnu vrijednost. To je najstarija ikona koja se čuva u riznici samostana.
* Bogorodica Odigitrija, iz treće četvrtine XIII stoljeća je remek djelo europskog slikarstva XIII stoljeća.
* Krist Pantokrator, iz treće četvrtine XIII stoljeća je pandan prethodnoj ikoni na ikonostasu nekadašnje crkve Vavedenja Bogorodice.
* Vavedenje Bogorodice, iz 1320. godine, tipična je ikona iz razdoblja renesanse Paleologa (1261 – 1453), velike umjetničke vrijednosti sa vidljivim utjecajem antičkih uzora.
* Sveti arhanđel Gavrilo, Sveti jevanđelist Matej, Sveti jevanđelist Luka, sve tri iz treće četvrtine XIV stoljeća.
* Iz XVII stoljeća su ikone Sv. Mina, Sv. Viktor i Sv. Vikentije, Sveta Petka, Sveti Sava i sveti Simeon srpski, Sveti knez Lazar i Sveti Georgije Novi.
* Sv. Dimitrije, nastala 1763. godine i podsjeća na bizantske uzore.

Pored pojedinačnih ikona, u kompleksu samostana nalazi se i veći broj ikonostasa nastalih u XVII stoljeću.

U manastirskoj knjižnici, uz brojne rukopise na starosrpskom i grčkom jeziku, čuva se i 367 povelja, od kojih su 172 povelje bizantskih careva, 154 povelje srpski vladara, nekoliko povelja ruskih careva i moldavskih kneževa, turska dokumenta i isprave, veliki broj dragocjenih arhivskih dokumenata, bakrorezne i drvorezne ploče s kojih su otiskivane grafike u bakrorezu i drvorezu u XVIII i XIX stoljeću.

Najznačajniji predmeti koji se čuvaju u riznici su:
* Duborezni diptih monahinje Jefimije, koji je posvećen njenom rano preminulom sinu Uglješi Despotoviću
* Vezena zavjesa za ikonostas despotice Jelene, u monaštvu Jefimije (oko 1400. godine)
* Zavjesa ruskog cara Ivana IV Groznog, sa izvezenim likovima Krista, ruskih svetaca, ali i sv. Simeona i sv. Save.

hilandar gradiliste Manastir Hilandar

Ikona Trojeručica

Po predanju, početkom VIII stoljeća, za vrijeme ikonoklazma, ikona Presvete Bogorodice, slikana rukom apostola Luke, bila je obiteljska dragocjenost Jovana Damaskina, vatrenog pobornika poštovanja ikona. Bizantski car Lav III, protivnik obožavanja ikona, smatrao je Jovana Damaskina ozbiljnim protivnikom, pa je uputio Kalifu koji je vladao Damaskom falsificirano pismo u kome ga Jovan poziva da dođe u Damask i preuzme vlast. Kalif Valid je naredio da se Jovanu odsiječe desna ruka kojom je navodno pisao pismo i da se ruka objesi na glavnom trgu Damaska. Po zalasku sunca, Jovan je zatražio da mu vrate ruku, što je i učinjeno, i tada je kleknuo pred ikonu Presvete Bogorodice, moleći je da mu iscijeli desnicu, kako bi pisanjem nastavio braniti poštovanje ikona. U molitvi se uspavao. Kada se probudio, vidio je da je ruka zaista iscjeljena. Iz zahvalnosti, Jovan Damaskin je na donjoj lijevoj strani ikone postavio srebrnu ruku, u znak sjećanja na čudo koje se dogodilo. Tako je ikona dobila ime “Trojeručica“. Jovan Damaskin je napustio Siriju i postao redovnik u čuvenoj Lavri svetog Save Osvećenog u Palestini. Sa sobom je ponio i čudotvornu ikonu. U Lavri je saznao da je sveti Sava Osvećeni, prije svog upokojenja u VI stoljeću, ostavio amanet da pored njegovog groba pričvrste njegov igumanski štap i prorekao da će kao poklonik, u manastir doći jedan carski sin istog imena i da će pri njegovom poklonjenju grobu, pričvršćeni štap pasti na zemlju. Kada se to bude desilo, monasi tom pokloniku moraju predati njegov štap i ikonu Svete Bogorodice, koja se čuvala u Lavri pod imenom “Mlekopitateljica“. Jovan Damaskin je ostavio zaveštanje da, kada se ovaj događaj desi, tom carskom sinu, pored štapa i ikone Save Osvećenog, predaju i njegovu ikonu “Trojeručicu“.

trojerucica Manastir Hilandar

Pet stoljeća kasnije, u Lavru je stigao monah Sava iz manastira Hilandar. Kada se poklonio grobu svetog Save Osvećenog, štap je sa svog mjesta pao. Da ne bi lakomisleno postupili, manastirski oci su ponovo pričvrstili patericu i čekali što će se dogoditi sljedećeg dana. Sutradan je paterica ponovo pala. To je bio dovoljno da manastirski oci izvrše zavjet svetog Save Osvećenog i Jovana Damskina. Sa poklonima i trostrukim blagoslovom, Sava se vratio na Svetu goru. U svojoj ćeliji u Kareji ostavio je igumanski štap i “Mlekopitateljicu“, dok je ikonu “Trojeručicu“ sveti Sava donio sa sobom u manastir Hilandar. Na taj način je “Trojeručica“ stigla u Hilandar. Ostala je u Hilandaru sve do 1347. godine, kada je samostan posjetio car Dušan, koji ju je, uz blagoslov igumana, pri odlasku ponio sa sobom. Krajem XIV stoljeća “Trojeručica“ je stigla u manastir Studenicu. Pred najezdom Turaka, Studenički monasi, bojeći se za njenu sudbinu, vratili su je u Hilandar. Danas se ikona nalazi u crkvi manastira Hilandar, na mjestu igumanskog trona. Prije nego što počne bogoslužje, svi monasi prave duboke zemne poklone pred njom, kao igumanijom manastira. U stvarnosti, ikona je razmjere 110 cm visine i 91 cm širine. Zaštićena zlatnim okovom koji u sebi ima utisnuto oko 5.000 skupocjenih dragih kamenova.

_________________________________________________________________________________________
svet turizma logo Manastir Hilandar

Svijet turizma je jedan od vodećih časopisa iz oblasti turizma na medijskom prostoru Balkana. Bavi se temama iz sveukupne oblasti turizma – od seoskog turizma do egzotičnih putovanja na moderan način i na visokom nivou.Časopis je izuzetno visokog kvaliteta, a distribuira se na teritoriju cijele Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore.
Potražite ga na kioscima.

Tagovi: , , , , ,

(Nema glasova)

Ostavi komentar

Komentari

  1. jelena kaže:

    ja nikad nisam bila tamo ali bi volila da odem :blush::blush::blush:
    :angel::angel::angel:

  2. danijel kaže:

    pomaze Bog. sestro neces nikar ni moci ici tamo jer je zenama licno Majka Bogorodica zabranila ulazak u Njen vrt -Goru Atos!

Dodajte svoj komentar

:angel: :blink: :blush: :cool: :cwy: :devil: :dizzy: :ermm: :biggrin: :happy: :heart: :kissing: :lol: :ninja: :pinch: :pouty: :sad: :sick: :sleeping: :smile: :tongue: :w00t: :whistle: :wink: :wub: