Sreda, 28. Jun 2017. 5:18h

Facebook Twitter Google Buzz You Tube RSS
Google translater:
Croatian English Serbian Latin
Dvorac Čelarevo, Vojvodina
Početna Povijesna mjesta Dvorci i zamkovi Dvorac Čelarevo, Vojvodina

Dvorac Čelarevo nosi ime po mjestu u kojem se nalazi. Inače, poznat je i po prezimenima svojih vlasnika pa je često spominjan i kao dvorac Bezeredi ili kao dvorac Dunđerski tj. jedan od dvoraca Dunđerskih. Danas se može čuti i kao dvorac Carlsberg, po čuvenoj pivovari koja se stara o njemu…
Dvorski kompleks se sastoji od nekoliko zgrada od kojih su čuveni Mali, stariji i Veliki, noviji dvorac.
Mali dvorac sagradio je Marfi Lipot na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Kasnije se u njega useljava plemić Nikola Bezeredi s obitelji. Bezreredi je sagradio današnji Veliki dvorac koji se češće spominje pod njegovim obiteljskim imenom. Veliki dvorac je sagrađen između 1834. i 1837. godine prema projektu neimenovanog bečkog arhitekta.
1882. godine Bezeredi prodaje dvorac čuvenom veleposjedniku Lazaru Dunđerskom koji je u Čelarevu zasadio plantaže hmelja i sagradio pivovaru koja danas posluje u okviru grupe Carlsberg. Čuveno pivo „Lav“ iz Čelareva ime je dobilo po statuama lavova u prirodnoj veličini koji „stražare“ na ulazu u dvorac.
Dvorac okružuje veliki uređeni dvorski park Francusko-engleskog tipa.

dvorac bezeredi Dvorac Čelarevo, Vojvodina

U Čelarevu se prepričava legenda o starom klaviru koga je Bezeredi otkupio od jednog ruskog grofa koji ga je, bud’zašto prodao kako bi vratio kockarske dugove… godinama je stari raštimani klavir čamio u predvorju dvorca i upravo je on, mnogo godina kasnije, Lazaru Dunđerskom poslužio kao inspiracija da „oživi“ dvor i njegova vrata širom otvori za umjetnike svih profila… Od tada je u dvor, pored ostalih umjetnika (Paja Jovanović, Stevan Todorović…), često navraćao i čuveni srpski poeta Laza Kostić koji je bio veliki prijatelj Bogdana Dunđerskog i kum sve njegove djece…
I stari klavir je najzad pronašao vješte prste prelijepe Lenke, Lazarove kćeri koja je na njemu često svirala. Baš ovako je nastala čuvena neostvarena ljubavna priča o kojoj svi po nešto znamo. Laza Kostić se zaljubio u prelijepu Lenku Dunđerski ali je sebe smatrao nedostojnim te ljubavi te je tako očajavajući, ali u čvrstoj volji da ispoštuje kumovsku kuću, sebe kažnjavao nesanicom… Po statusu i godinama nedostojan prelijepe Lenke, odolijevao je iskušenjima, čak je pisao i svom velikom prijatelju Nikoli Tesli da se oženi Lenkom jer su jedno drugoga dostojni…
Laza je otišao u Manastir Krušedol na Fruškoj Gori a Lenka je ubrzo mlada umrla…
U Krušedolu u očaju i nadi da će se sa Lenkom sresti o zagrobnom životu, nastala je najljepša ljubavna pjesma na srpskom jeziku, „Santa Marija della Salute“.

lenka dundjerski Dvorac Čelarevo, Vojvodina

Santa Maria della Salute
Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepše nosit’ lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejući svetsku grehotu
u pep’o spalit’ srce i lub;
tonut’ o brodu, trunut’ u plotu,
đavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepše vekovat’ u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad’o,
mnoge sam grehe pokaj’o ja;
sve što je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma’,
za čim sam čezn’o, čemu se nad’o,
sve je to davno pep’o i pra’,
na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.
Trovalo me je podmuklo, gnjilo,
al’ ipak necu nikoga klet’;
sta god je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je duši lomilo krilo,
te joj u jeku dušilo let,
sve je to s ove glave, sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k’o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleči ranu,
al’ težoj rani nastade brid:
Sta ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih vasina stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu’,
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dušu, sve svoje žude,
-svu večnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna voćka što sad tek zre?
Oh, slatka voćko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti moje grešne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k’o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu’,
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje – a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak sveta nasta i strašni sud. -
O, svetski slome, o strašni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona odonud javi,
k’o da se Bog mi pojavi sam:
U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
zasto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dođe mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi želja navreli roj,
ona mi dođe kad njojzi gove,
tajne su sile sluškinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k’o u muža i žene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al’ nežežene,
strast nam se blaži u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo ću biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.
A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag;
to se ne piše, to se ne poje,
samo sto dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dođe da prsne glava
o mog života hridovit kraj,
najlepši san mi postace java,
moj ropac njeno: „Evo me, naj!“
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
u raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svetske kolute,
zvezdama ćemo pomerit’ pute,
suncima zasut’ seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

Laza Kostić

Tagovi: , , ,

(Nema glasova)

Ostavi komentar

Komentari

Dodajte svoj komentar

:angel: :blink: :blush: :cool: :cwy: :devil: :dizzy: :ermm: :biggrin: :happy: :heart: :kissing: :lol: :ninja: :pinch: :pouty: :sad: :sick: :sleeping: :smile: :tongue: :w00t: :whistle: :wink: :wub: