Utorak, 30. maj 2017. 3:31h

Facebook Twitter Google Buzz You Tube RSS
Google translater:
Croatian English Serbian Latin
Zakintos, Brčkanje sa kornjačama
Početna Ljetovališta Otoci Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

ZAKINTOS (2008)
Brčkanje sa kornjačama

Piše Slobodan Ogrizović

Sve ono što su Grci (i razni osvajači) izgradili po otoku Zakintosu tijekom proteklih stoljeća, ne može se ni za trenutak usporediti sa onim čime je priroda obdarila ovaj otok.
Iako su pejzaži Krfa , Lefkade i Kefalonije također prelijepi, Zakintos je ipak pravi dijamant jonskih otoka, pa odatle i nadimci (kumovali Lord Byron i Venecijanci) – „Cvijet Levanta“, „grčka Firenza“ …

zante Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

I nakon više od desetljeća ljetovanja po grčkoj obali i otocima, teško da se može reći da je sve viđeno i da će buduća zadovoljstva ljetovanjem biti (iole) manja od dosadašnjih. I pored stalne dileme da li da skoknuti do Egipta, Tunisa, Turske ili negdje još dalje, nekako svake godine završimo u Grčkoj (ali na nekom novom mjestu ili do tada neposjećenom otoku).
Pa, ako ne pripadate (manjem?) Sloju menadžera kojima nisu potrebne brojne fitnes i welnes usluge, hidromasaže, animatori i baby sitrer-i, privatna plaža ili već šta da bi se dobro osjećali i doveli u top-formu, ovdje ćete naći sve ono što vam (brzo) napuni baterije. Spektakularni krajolici, plivanje u pješčanim zaljevima, brčkanje sa kornjačama i morskim lavovima, ljubazni „domoroci“, svi mogući vidovi zabave za djecu i odrasle (mada i dalje smatram da su lopta, kantica i lopatica, uz malo mašte, dovoljna zabava za cijelo ljetovanje ), rijetko koga mogu ostaviti ravnodušnim. A tko na ovakvim mjestima ne može naći ljepotu i odmoriti se, taj će vjerojatno brzo izgustirati i Antile i Bahame? A gdje će onda ljetovati?

zakynthos bronzic Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Ljetovanje sa obitelji, 24 sata dnevno provedeno s djecom (što je doma uglavnom nemoguće, uz posao), boravak izvan Beograda (gdje god), novi predjeli, plivanje, šetanje i uživanje u detaljima su bit svakoga odmora. Dakle, kao iu poslovanju – važna je bit, a ne forma!
Zakintos je najjužniji otok iz grupe jonskih otoka (ne računajući male Strofade (Strofadia), koji su 37 nautičkih milja južnije), a nalaze se u visini Peloponeza, negdje između paralela koje prolaze kroz Patru i Staru Olimpiju. Ovdje (uobičajeno) postoji aerodrom, a varijanta „B“ je dolazak autom i prelazak trajektom iz Kilinija s Peloponeza (oko 1200 km od Beograda – iako izgleda puno, više od polovice puta pod autom je autocesta, ai ostatak je vrlo ugodan za vožnju) . Ako, dakle, zapuca kolima čak do ovdje, šteta je ne ostati barem petnaestak dana. Iako od sjevernog rta Skinarija do juga (i Gerakas plaže) ima nešto manje od 60 kilometara, nismo ni osjetili da smo za vrijeme ljetovanja po Zakintosu napravili više od 600 kilometara (što govori o tome koliko lijepih stvari ovdje ima te vidjeti, i na koliko različitih plaža se možete okupati).

zakynthos port Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Zakintos ima dugu i bogatu povijest, koja je slična povijesti drugih jonskih otoka. Puno puta mu je mijenjano ime, pa je to nekada bila Psofida, Iliesa (Yliessa), Diakintos, Jakintos, zakiti, Jakintum, jantes, Lesande sve do današnje inačice Zakintos – Zante. Prvi tragovi života potječu još iz perioda Neolita, a i danas se mogu vidjeti tragovi mikenskih grobnica u mjestu Kambi, na zapadu otoka.
Puno je osvajača prošlo ovuda, ali su najviše traga ostavili Mlečani. Njihovom zaslugom je podignuta i trvđava (Castro) na brdu Bohali, iznad današnjeg grada Zakintosa. Tako je nastao gradić, da bi se kasnije stanovništvo polako prelijevalo i van granica tvrđave čime je gradić Zakintos zauzeo svoj prostor, manje-više na istoj teritoriji gdje je i danas. Tvrđava Bohali je uređen lokalitet (istina, Beogradski Kalemegdan je bezbroj puta ljepši), ali vrijedi je obići ako ni zbog čega drugog, onda zbog prekrasnoga pogleda koji se pruža na nekoliko strana – na sam grad Zakintos i obližnje mjesto Tsilivi, zatim na zapadnu, brdovitu stranu otoka i – na ogromni zaljev Laganas (uz odličan pogled na aerodromsku pistu, tko voli gledati kako slijeću / uzlijeću avioni). Tvrđava se nalazi u gustoj borovoj šumi, a okružena je malim naseljem, uskih uličica… U susjedstvu se nalaze još i krasno osvjetljena crkva Svetog Jurja (Georgiosa) i niz obližnjih restorančića koji nude najljepši pogled na grad Zakintos i njegov zaljev.

Zakynthos town Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Laganas je zaljev dugačak skoro 9 kilometara. To je uglavnom pješčani zaljev, ali poznatiji po svojoj ulozi zaštićenog prirodnog parka – rezervata morskih kornjača (vrste Caretta caretta). Tako ove kornjače (a stvarno su velike) od lipnja do rujna izlaze po noći na plaže u zaljevu Laganas, tamo snesu jaja i zakopaju ih u pijesak, da bi kasnije armija kornjačica (mali Leonardo, Rafaelo i družina – da se ne zbunite, to su vam imena „Nindža kornjača“) jurnula nazad u more – Jonsko, pa Sredozemno, pa ko zna gdje. A tek što je suvenira u obliku kornjača po prodavaonicama! Nevjerojatno.

careta careta zakynthos Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Evo još par informacija – svega onoga što ste željeli znati o kornjačama a niste smjeli da pitate: Kornjače ovdje polože jaja u količini od 800 do 1800 „gnijezda“ godišnje, kako koje godine (vjerojatno zavisi i od broja turista, pretpostavljam obrnuto proporcionalno) . Sve se to događa između lipnja i kolovoza, kada kornjače, stokilašice, odgegaju do svojih porodiljskih boksova (onako lagano, zato se možda zaljev i zove Laganas?), I polože oko 120 jajašaca na dubini od oko pola metra. Bebe kornjače dolaze na svijet za oko dva mjeseca da bi se i one, tada kao majke, vratile nakon dvije ili tri desetljeća na isto mjesto. Život je čudo! (Kusturica)
Četiri omiljene plaže ovih morskih bića su Kalamaki, Sekania, Daphne i Gerakas, plaže koje su otvorene za turiste preko dana, ali uz poseban režim! Svuda će vas pričekati zaposleni – predstavnici rezervata ili već omladinci – ljubitelji i zaštitnici prirode, te će vas obavijestiti o tome šta se smije a šta ne smije na ovim plažama i dati vam detaljna pisana uputstva. Tko voli kopati po pijesku, to može raditi samo u pojasu od 1-2 metra od mora; zabranjeno je pobadanje suncobrana, kao i sportske aktivnosti u pojasu pijeska udaljenijem od 5-6 metara od mora i slično. Tako ćete, zahvaljujući trudu ljudi iz ovoga parka kornjača, svakoga jutra na plaži vidjeti obilježena (malom drvenom ogradom) nova mjesta na kojima su prethodne noći kornjače položile jaja.

marathonisi Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Prava igra prirode je da se upravo u zaljevu Laganas nalazi jedan otočić koje iz profila izgleda baš kao kornjača! Ovo mjestašce, po imenu Marathonisi, inače jedno od omiljenih turističkih lokacija, prepoznat i po malom pješčanom rtu (kao minijaturni Bol na Braču) oko koga plivaju ovi najpoznatiji, ai najstariji, stanovnici Zakintosa.
Naravno, iz cijeloga zaljeva, ai iz svih drugih mjesta na otoku polaze svakoga dana brojne turističke ture – raznim brodicama, brzim, sporim, sa staklenim dnom, i čime sve ne i uz – više nego pristojnu cijenu od oko 15 eura, a vozit će vas sat, dva ili tri sata uz, kako kažu, jemstvo da ćete ugledati neku kornjaču. Opet, računajte da trebate obići još i Keri pećine i čuvenu Shipwreck plažu i Plave pećine (Blue caves ili Γαλαζιες Σπηλιες)… Morate se zaista dobro raspitati za cijene i uvjete (ipak vi dobro znate što je financijski menadžment, upravljanje troškovima i slične stvari ). Postoji opcija da za jedan dan (8-9 sati) obiđete brodom cijeli otok i vidjeti sve što bi trebalo vidjeti sa morske strane, za nekih 20-30 eura (po osobi), ali to su uglavnom veći brodovi, s puno ljudi i nema tu ništa od intime ili načina da ostanete duže na nekom mjestu koje vam se posebno svidi.

plave pecine Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

A, kada još niste sigurni u veća ulaganja, onda prvo krenite sa manjim. Tako smo se otisnuli od obale jednom običnom pedalinom (za 5 eura) – kad ono, na 15-20 metara od obale, eto jedne kornjače, kako nehajno pliva, očito naviknuta na dosadne turiste (a težak je kornjačin život tijekom ljeta – koliko tu ima brodova, brodica, čamaca, plivača, ronilaca …). A voda mirna, kristalno bistra, iznad pješčanog dna – idealno za članove kluba promatrača kornjača. S vremena na vrijeme bi izronila da osmotri koliko je sunce visoko i kada će se konačno pozatvarati plaže da bi produžila svoju vrstu, možda baš te noći?

careta careta Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

U roku od pola sata vidjeli smo tri kornjače, a teško bi se moglo reći tko se susretu više raduje – djeca ili odrasli?
Evo i malog savjeta – dođete na plažu Laganas (baš u istoimenom mjestu, u sredini zaljeva), pijuckate piće u nekom kafiću i kad vidite kako neko od plivača nešto maše ili viče, trk na pedalinu i eto vam provoda. Odaberite popodnevne sate i dane kada je more mirno. A, more u zaljevu koji gleda na pučinu, tamo gdje se miješaju Jonsko i Sredozemno more, je tijekom druge polovice lipnja uglavnom bilo mirno. Ako par bofora i pirka sa kopna ka Zakintosu (istočna strana), uvijek se može skoknuti do Laganasa i naći barem jedna plaža bez valova.
Inače, kornjače su zaista velike, i do metar u dužinu – neke plivaju i povremeno izranjaju, a neke lijeno legnu na dno, i to tako što „tresnu“ svojim oklopom, čime podignu pijesak sa dna i uspješno se kamufliraju. Ako planirate plivati pored njih, maska za ronjenje će vam dobro doći.
Osim spomenutog otočića Marathonisi, u zaljevu Laganas se nalazi i otočić Peluzo, blizu plaže Dafni, a i maleckoi otočić Agios Sostis koji se „otcijepio“ od Zakintosa još 1633. godine, nakon snažnog potresa. Do njega se sada dolazi drvenim mostićem, na njemu je caffe zatvorenog tipa (otvorenog ako date 3,5 eura za ulaz), dok su po sredini otoka okačeni bijea platna koja cijeloga dana lepršaju na vjetru.

agios Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Mjesto Laganas je pravo, pravcato turističko mjesto (industrijskog tipa) – dakle, ne baš previše lijepo – sve su to barovi, cafeei, prodavaonice suvenira, mjesta za zabavu, mini-golfovi, apartmani, hotelčić, rent-a-car agencije, turističke agencije koje nude ture brodom i autobusom po otoku i td.. Sama plaža se sastoji od širokog pješčanog pojasa, od utabanog pijeska kojim cijeloga dana šetaju turisti i kupači. Nažalost, puno je opušaka po plaži, pa imate dojam kao da šetate po pješčanoj gradskoj ulici. Na rubu plaže nalaze se caffe barovi s ležaljkama i glazbom, a mjesto je pretežno naseljeno mladim svijetom. Što znači da ima manje geriplesa (gerijatrija + toples), široko rasprostranjenog (ne znam zbog čega) po cijeloj Grčkoj. Valjda se zbog UV zračenja mlađe generacije dobro čuvaju, a ove starije kažu – ma cijelog života se sunčam, šta će mi biti…

5038 1186958875546 1275534874 30542307 1125845 n Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Gotovo nigdje na Zakintosu nećete naći (osim možda u kopnenim mjestima na zapadu) neke baš starinske grčke kuće, zgrade, trgove… uglavnom zahvaljujući katastrofalnom potresu iz 1953. godine koji je sravnio sa zemljom najveći dio do tada izgrađenog (isto kao i na Kefaloniji i Lefkadi…). Sa druge strane, srećom, sačuvane su i dobro očuvane brojne crkve i samostani iz srednjeg vijeka (ima ih uistinu puno, i mogao bi se čitav jedan odmor posvetiti samo svetinjama Zakintosa).
U okviru zaljeva Laganas (nikako da se odlijepimo od njega), nalaze se još i čarobne plaže Kalamaki i Gerakas. Iste pridjeve koriste i za Sekana i Dafni (sve četiri plaže se vode kao rodilište), a naš favorit je bio Gerakas, možda i zbog neobičnih „kulisa“, tj.. glineno-pješčanih dina u zaleđu plaže. To je nešto slično onim glinenim brdašcima na Xi (ksi) plaži, na jugu Kefalonije. Što se tiče plaže Dafni, do nje se stiže odvajanjem sa glavnog puta (Argasi – Vasilikos) i zatim kraćom vožnjom – još oko 3 km do plaže, ali smo (ipak) zbog lošeg, prašnjavog puta (oko 1 km) odustali od posjete – loš put, naravno, nije mučio turiste sa iznajmljenim autom.
Gerakas se nalazi na krajnjem jugoistoku i zaista je pravi raj. S obzirom na mali broj suncobrana, trebalo bi ipak malo poraniti na ovu plažu. Naravno, iznad plaže se nalaze brojne tavernice i prodavaonice, te vam ništa neće nedostajati. Tijekom ručka u obližnjoj taverni popričali smo sa konobarom (ispostavilo se Albancem) koji je bio već četvrti Albanac koga smo „upoznali“ po Zakintosu (prethodna trojica su se također predstavila (čuli su da govorimo srpskim) kao Albanci iz Albanije) – i svi su bili naglašeno ljubazni i radosni što smo, eto, tu, uz savjeti tipa „mi smo susjedi!“ (Srbija sa Albanijom, ili su mislili Kosovo sa Srbijom ili šta su već mislili tko zna…). Zaista, ima jako puno Albanaca na Zakintosu (vjerojatno sezonska radna snaga?) A čak je i posluga u restoranu hotela bila većinom iz tih krajeva…

rt sveti nikola zakintos Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Na istom, jugoistočnom kraku otoka, ali sa suprotne strane brda, nalazi se još nekoliko plaža (Porto Zoro, Banana, Porto Roma), ni boljih ni gorih od preostalih plaža koje gledaju ka Peloponezu. Na jugozapadnom kraku otoka i zaljeva nalazi mjestašce Keri, tj. familija toponima sa imenom Keri. U samom zaljevu Laganas nalazi lučica Keri, odakle brodice uredno voze u obilazak pećina Keri i pomenutog otočića Marathonisi. Tu blizu je i malo jezero, a samo mjesto Keri je poslije zemljotresa preseljeno ka zapadu, tako da se danas nalazi u kontinentalnom dijelu otoka, na pravcu ka rtu i svjetioniku (opet Keri). Nije naodmet da se provozate do tog svjetionika, jer se tu nalazi lijep vidikovac, kao stvoren za promatranje zalazaka sunca (tu je naravno i taverna, Keri Lighthouse restoran), ali je prava znamenitost ovoga kraja, od prije dvije godine – najveća (grčka) zastava na svijetu (made in China). Kad nailazite putem automobilom, prvi dojam je da vidite jarbol sa zastavom, ali vam je nešto čudno! Dok ne shvatite da je jarbol dvaputa viši od okolnog drveća. Površina platna je 670 m2 (37 x 18m!!!), samo platno je teško 80 kg, a stup sa postoljem, visine 50 m, teži 2,5 tone! Da bi se ovakva zastava zavijorila, potreban je blaži tajfun. Zastava je prijavljena za Guinnessovu knjigu rekorda i živi je dokaz kako se ni iz čega pravi turistička atrakcija.

najveca zastava na svetu Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Kako je već spomenuto, može se brodicom skoknuti do pećina Keri (standardnih 13-15 eura). A bila je tu i jedna povoljnija (intimnija) varijanta – čamcem. I tako se mi lijepo dogovorimo za cijenu, namjeste Grci tendu na čamac, svi se ukrcamo, odgura kapetan čamac u dublje i – gleda on mene iz vode, gledam ja njega što ne ulazi već jednom da nas vozi – kad ispade „rent-a -boat „! (A nigdje nije pisalo) I propade posao!

keri pecine Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Sa većim brodom, kao što je red, malo plovite, malo stanete, kupate se, pa upliva u neku od špilja… Pored pećine gdje brodići najčešće zaustavljaju bio je usidren čak i čamac sa kištrom sladoleda! Ako to nije inovativni biznis, ne znam šta je!
Inače, apsolutno je dovoljno (?) Vidjeti spomenute Plave pećine, na sjeveru otoka, jer su stijene, pećine i litice koje se strmo obrušavaju u more maltene identični, tako da ćete (ne) odlaskom na ovu malu turu uštedjeti ili potrošiti još malo novca . I na jednom i na drugom mjestu vidjet ćete i čarobne prirodne arkade, kroz koje se kapetani obično provuku sve sa svojim brodicama.

blue caves zakynthos Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Nadam se da udruga vlasnika brodića sa Zakintosa neće čitati ovaj putopis, jer imam reći još dvije stvari po pitanju tih tura. Vjerojatno znate za možda i najpoznatiju plažu jonskih otoka i Zakintosa – čuvenu „brodolomačku“ (Shipwreck ili Navagio) plažu. Prekrasna plaža sa bijelim šljunkom, na koju se prije pet desetljeća nasukaše neki krijumčari sa svojim brodom (koji, iako prava pravcata zahrđala olupina – ispade zaštitni znak ove plaže), tirkizne boje vode, kojoj se može prići samo sa mora. I naravno, tura broj jedan za sve turiste koji ovamo pristignu. Uzgred, u ponudi ima superbrzih čamaca (sa kartom od 40 eura po osobi, u odnosu na 15 eura za sporija plovila) koji će vas ujutro ekskluzivno dovesti prve na plažu (dok se ne usidri sto drugih izletničkih brodica).

navagio shipwreck beach Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Čak i ako dođete autom do Porto Vromija, na zapadu (lučica najbliža Shipwreck plaži), cijena karte za brodicu biće maltene ista. A spust od glavnog puta do Porto Vromija je relativno strm i uzak (mada ne dramatično) i dugačak je 7 km; a dolje nema hladovine za auto. Što se nas tiče, na kraju smo doplovili do ove plaže, ali s druge, istočne strane, iz Agios Nikolaosa, pa smo jednim udarcem vidjeli i Plave pećine i Shipwreck. Dakle, plaža brodolomaca je lijepa, nema dileme, ali ništa spektakularniji od Porto Katziki na Lefkadi ili Myrtos sa Kefalonije. Ako stignete na nju kad i još sto drugih čamaca, nećete baš imati puno od njezine ljepote, a, ako smijem primjetiti, pripazite da se ne umažete katranom koga ima u (malim) tragovima po ovoj plaži.
Zato je puno bolje (moja preporuka), ako se već vozite autom, doći do vidikovca sa specijalnim pogledom baš na ovu plažu. Riječ je o jednoj maloj platformi (nešto poput mostića) ograđenoj sa tri strane, koja se pruža preko ruba, visoko iznad mora – odakle ćete zaista uživati u pogledu i napraviti svoju fotografiju godine. Ta lokacija, ne baš savršeno obilježena, je negdje između Volimesa i Anafonitrije, na zapadnoj obali. Može se dakle malo zalutati ali nikako ne odustajte od ovog izleta.

navagio Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

I, za one koji pate od morske bolesti, pa izbjegavaju plovidbu, evo još jednog malog trika. Kao što sam spomenuo, vrijedi vidjeti sjeveroistočnu obalu otoka, sa Plavim pećinama, najbolje ujutro, jer su tada sunčeve zrake najraspoloženije za igru sa reljefom pećina i mora. Ako idete brodom, najbolje je da se ukrcate u Agios Nikolaosu (karte su od 5 eura pa naviše). Da spomenem da odavde polaze i trajekti za Kefaloniju (do mjesta Pessada, dva puta dnevno). Druga varijanta, što se pećina tiče, je da se ukrcate na brodiće koji polaze od rta Skinari na sjeveru otoka. A to mjesto (rt) svakako treba vidjeti. Tu se nalazi simpatična taverna, a gdje je taverna, tu je i vidikovac, kao i dvije adaptirane vjetrenjače, zaštitni znak ovoga dijela otoka. Konubarica iz restorana, inače Nišlijka, uvela nas je nakon ručka u vjetrenjaču – apartman, koji se izdaje po cijeni od 130 eura na dan. Unutra je zaista prekrasno, kameni zidovi, jednostavno i sa ukusom uređen interijer, kružne stepenice, krevet pod baldahinom – malo zbog dojma, malo zbog komaraca?

vetrenjaca Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Sa iste točke vode stepenice (nekoliko stotina) ka moru, pa možete sići do kamenite obale, ući u more i, bez vožnje brodovima, sami otplivati do par pećina u blizini. Eto – umjesto da, kao obitelj od četiri člana potrošiti 50 eura za jedan izlet oko cijelog otoka, ili skoro 200 za četiri pojedinačna, možete proći sa ukupno 5 eura. Pa poslje kažite da se čitanje GM-a (sajt na kome je prvotno objavljen ovaj putopis) ne isplati!
Ako mislite da samo turisti plivaju po pećinama Zakintosa, varate se. Ako imate sreće, a ne uplašite se, ovdje možete ugledati i domaćine, ponekog brkatog tuljana (genus Monachus, preciznije). Postoje svega tri vrste toplovodnih tuljana (foka) (od 35 vrsta), od kojih su karipski nestali, a još se drže havajski i mediteranski (ovdašnji). Ove tuljane, tj.. njihove askurđele, spominju u svojim djelima još Homer, Aristotel, Herodot i Plutarh. Dobro, posljednja trojica i nekako, ali kako ih je Homer vidio kad je bio slijep?
Tuljani inače ne trpe gužvu ni turiste, pa se obično negdje sklone na vrijeme. Dugački su i do tri metra, a bebe tuljani se rađaju svakih godinu ili dvije dana.
Ni tu nije kraj. U vodama oko Zakintosa, a posebno u kanalu između Kefalonije i Zakintosa, moće je vidjeti i dupine. Vaš pisac ih je vidio samo jednom u Grčkoj, na dionici Igumenica – Krf.
Fascinacija prirodom nije prestajala sve vrijeme ljetovanja. Upravo zato smo puno više vremena provodili u prirodi nego u naseljenim mjestima. Ali evo par riječi i o gradu Zakintosu. Dakle, malo je kuća ostalo netaknuto nakon potresa i požara od prije 55 godina. Ali otočani su dali sve od sebe i podigli novi Zakintos, uz rekonstrukciju svega što se moglo rekonstruirati. Začudo, pored obale je ostala netaknuta crkvica Svetog Nikole iz 1561. godine, zaštitnika pomoraca, valjda nekako simbolično, kao kada pomorci prežive nevrijeme na moru. Na drugom kraju gradske luke nalazi impozantna crkva posvećena Svetom Dionisiju (Dionisos) zaštitniku otoka, izvana interesantno osvijetljena, a unutra izuzetno bogata freskama i ukrasima. Zvonik crkve je identičan zvoniku crkve Svetog Marka u Veneciji. Inače, mošti sveca (mošti – balzamirani ostaci) prenesene su prije gotovo 300 godina iz samostana koji se nalazi na Arpinu, većem od dva Strofadia otoka, u ovu crkvu u Zakintosu.

5038 1186963075651 1275534874 30542325 3993676 n Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Sam grad ima duguljast oblik (pruža se oko 2,5 km uz obalu), s nekoliko paralelnih ulica koje idu od rive ka brdu Bohali. Zakintos jeste otok, ali i pored toga on ima svoju vlastitu rijeku, Svetog Haralampija (rijeka se baš tako zove), dugačku oko 850 m (ako se pitate da li ima i kraćih, sjetite se rijeke Vrelo, ili kako joj tepaju – „rijeke od godinu dana“ kod Perućca na Tari, od 364 m). Centralni dio grada čine dva povezana trga, i to veći – trg Dionisa Solomosa, grčkog pjesnika i himnopisca i manji – trg Svetog Marka.
Osim niza restorančića, navečer su ovi trgovi stjecište prodavača kojekakvih slatkiša, igračaka, kukuruza i još koječega. Ali ako birate gdje ćete provesti ljetne večeri na Zakintosu, čini mi se da je puno ljepše biti do kasno na nekoj plaži ili na kojem god vidikovcu, i radije na brdu Bohali, u kafiću koji gleda na grad, nego u samom gradu.
Sam grad Zakintos se polako pretvara u megalopolis (grčka riječ), i to tako što se na južnoj strani polako spaja s Argasijem, a na sjevernoj se preko Krionerija i Akrotirija pruža sve do Tsilivija.

5038 1186967795769 1275534874 30542343 6515759 n Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Ako se kojim slučajem smjestite u Tsilivi, pa često idete do grada Zakintosa, preporučujem puteljak – ulicu koja vijuga duž obale grada, pa nastavlja, sve vrijeme uz more, kroz spomenuti Krioneri, pa malo ide na brdoviti dio, kroz Akrotiri. Tako ćete uživati i u lijepim kućama (kažu da je Akrotiri – otočno Dedinje – mondenski dio grada prim.prev.) a i u izuzetnom pogledu na zaljev Tsilivi. Tim putem dolazite u sam centar Tsilivija, ako se za to mjesto uopće može reći da ima neki centar. Cijelo mjesto je organizirano i načičkano uz glavnu magistralu, a kada krenete u šetnju, brzo ćete zaključiti da ovdje nisu čuli za prostorno planiranje. Sa druge strane, sve to daje neku dozu razdraganosti i šarenila cijelom ovome mjestu. A kad čuveni lokalni bar „Two brothers“ krene sa svojim večernjim točkama, pa izvede sve svoje goste na ulicu učeći ih kojekakvim plesovima, ili kada u ponoć krene bakljada na ulici ili krene Sirtaki sve sa razbijanjem tanjura i nošenjem stola u zubima, to zaista biva pravi spektakl. Tu su i razne druge zanimacije, kuglane, mini-golf, bilijar i šta sve ne, a u čast europskog prvenstva u nogometu (Grci su ovoga puta prošli kao pravi pravcati „orlovi“), osim onih čuvenih vašarskih „kruški“ za boks (ko ima jači udarac!) – sada postoji i to isto ali za nogometaše – tj. tko može jače šutnuti!

Tsilivi Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Cijeli otok je isprepleten nevjerojatnim brojem putova i puteljaka. Sa jedne strane, na svakom kutu imate besplatne auto karte Zakintosa (neke su kao one lažne ruske iz pedesetih godina), a, s druge strane, dosta ćete živaca sačuvati ako odmah, prvoga dana, odvojite 4-5 eura za jednu detaljnu, pristojnu kartu .
Kada iz Tsilivija (preko mjesta Gaitani) krenete ka Maheradu, naići ćete na jednu malu vinariju, po imenu OENOLPI. Zgrada je bila u fazi renoviranja, tako da je degustacija nažalost otpala, ali smo po osjećaju odabrali neka vina (da budem precizniji uzeli smo sve vrste koje su bile u prodaji – Cabernet sauvignon, Alicat Bouchet i Verdea). Kada je naš domaćin začuo široko rasprostranjeni svjetski jezik (srpski), razvukao je osmijeh na licu i obratio nam se i na tomu, našemu jeziku. Pa smo saznali da čovjek ima kumove, Stamenković – upoznali se na ljetovanju, i… eto. Ja sam, za svaki slučaj, uzeo njegovu vizit-kartu. Imati kuma u rezervi, i to na Zakintosu, nije za baciti. Da je bilo degustacije, ko zna da li bismo nastavili dalje. Ovako, stigli smo brzo u Maherado, gdje se nalazi crkva Svete Mavre (ili Maure) – kako kažu druga najznačajnija crkva na otoku. Kada ovdje zazvone zvona, mogu se, vele, čuti na cijelom otoku. I ovdje je zvonik u venecijanskom stilu, a nismo imali sreće da vidimo bogati, pozlaćeni ikonostas i freske, jer se crkva renovira. Dakle, bili smo unutra, ali je sve, uglavnom, negdje smaknuto dok se ne završe radovi.
Malo dalje, blizu mjesta Lagopodo, nalazi se ženski samostan Svete Marije „Eleftherotria“, krajnje neobičnog izgleda bogato ukrašen i izvana (pozlaćeni mozaici) i iznutra. Zahvaljujući ljubaznim opaticama, obišli smo crkvu i vidjeli i mošti svetaca koje se ovdje spremaju.
Put dalje vodi ka Agios Leonu, odakle se može skrenuti ka mjestu Kambi. Tu ćete naći spomenuto mikensko groblje, relativno skromno obilježeno – a nalazi se negdje na pola uspona ka lokalnom vidikovcu (opet vidikovac!). Neću ni pokušavati da vas uvjerim kako je krasan pogled odavde, jer se takve impresije teško primaju na papir, ali odavde je slika možda i ljepša nego kada gledate odozgo na Shipwreck. Da li da kažem da se, kao i uvijek, i ovdje nacrtala jedna slatka taverna, sa neobičnom terasom – platformom u obliku brodskog pramca. I ako se niste planirali ovdje zadržati, ništa vam to neće vrijediti – litice, zelenilo, more, od tirkiznog do modroplavog, držaće vas neko vrijeme prikovanog za mjesto, dok se pred vama prostire pučina, a na horizontu se naziru Tunis i Alžir (karikiram, ali da zemlja nije okrugla …)

plaza na zakintosu Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Kada se nauživate, koliko god to trajalo, iz Kambija se opet vraćate ka kopnu, ka Eho Hori. Usput prolazite uz (skoro završeni) de-lux hotelski kompleks, na odprilikekilometar od obale. Na Zakintosu se zaista intenzivno gradi, na sve strane, a to da li je hotel ili apartman „na 100 metara od plaže“ – kao da nikoga nije briga. Što je i logično, jer ako računate biti na jednom mjestu (i na jednoj plaži) sve vrijeme, puno toga ćete propustiti. Ali, pročitavši ovaj putopis, to si sigurno nećete dopustiti.
Eho Hora je pravo pravcato grčko selo, sve sa kariranim stolnjacima, ponekom jarko ofarbanom kućom i sa glavnom znamenitošću – najstarijom maslinom na otoku, čvornovatim i još uvijek vitalnim drvetom za koje kažu da broji gotovo dvije tisuće godina, koju stotinu više ili manje. Dvije tisuće godina!

5038 1186970035825 1275534874 30542351 106558 n Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Poslije par kilometara dolazite u Maries, odakle ide onaj spust (7 km) do Porto Vromija, malog, zaljeva, a kopneni put dalje vodi do Anafonitrije i zatim Volimesa, mjesta gdje ćete naći najbolje tkalje i najljepše ćilime (sa motivima kornjača, otoka, Grčke…), a u ponudi su i vina, med i sve ono što turisti vole. Tu se već polako napušta zapad i, prateći putokaze ka gradu Zakintosu, stižete polako na istočnu stranu otoka. Negdje na pola puta zapad – istok, uhvatila nas je glad, a na raspolaganju je bila simpatična seoska taverna, u dubokom hladu, sa stepenastim terasama sa stolovima i s nama kao jedinim gostima. Bakica koja nas je uslužila nije znala ni riječ bilo kojeg jezika osim svog materinjeg, ali nismo ni mi od jučer – suvlaki, giros, horiatiki, metalik nero, mija bira, Efharisto, su čarobne grčke riječi koje će vas izvući iz svake neugodne situacije.
U blizini je i Askos, „kameni park“, nešto kao zoološki vrt otvorenog tipa, sa čitavom skalom raznih vrsta domaćih i divljih životinja.
Da pomenemo još i Makros Gialos i Ksigiju (dvije plaže, podloga šljunak, jedna srednje veličine a druga baš mala), kao još jedan dokaz da ovdje svako može pronaći plažu za svoju dušu. Put vas dalje vodi, kratko, u brda, a negdje prije Harta možete ponovno vratiti na putove koji, manje-više, vijugaju duž morske obale. Prolazite kroz Alikes, s malim jezerom – Solanom kao znakom prepoznavanja, a malo dalje i sa ljupkim kamenim mostom, made by britanski osvajači. Otok je i dan danas prepun potomaka tih osvajača, koji se danas nazivaju jednostavno – engleski turisti.
Od Alikes idete ka Alikanás, a zatim kroz Gerakari i gomilu drugih primorskih zaselaka stižete sve do Tsilivija i dalje do Zakintosa.

5038 1186967715767 1275534874 30542341 7150677 n Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Ako nećete vijugati uz obalu, iz Harta možete pravo ka Zakintosu, a taj put vodi i kroz Sarakinado, gdje ćete naći jedan od onih velikih vodenih parkova „Water village“. Park se prostire na više od 40.000 m2 i ima sve ono što očekujete od ovakvoga mjesta, dnevna karta je negdje oko 15 eura, i sve to izgleda vrlo zabavno – ali je kupanje u bazenu (uz već opisano more i plaže …) na Zakintosu stvarno zločin. Ako se djeca ipak pobune što ste projurili pored vodenog parka, još neki kilometar naprijed nalaze se dvije velike prodavaonice s igračkama (preporuka – Youpi!) Gdje će vam vaši nasljednici brzo oprostiti i zaboraviti na vodene tobogane. Ali i to košta! A u blizini je i grčki Veropoulos – e kad bi takav bio i onaj novobeogradski …
Do sada ste vjerojatno već otkrili da radim honorarno za turističku zajednicu Zakintosa, ili da me barem Kontiki (preko kojeg smo ljetovali) zavrbovao za jedan ovakav putopis. Šalu na stranu, ovakav festival prirode teško se može pronaći još negdje u Grčkoj. Nije zato čudo da je ovdje sreću našla i pjesnička duša Lorda Byrona, niti da je kirios Solomos svoje najljepše pjesme spjevao ovdje…

agios nikolaos beach Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

Možda su se i oni, kao što u tome uživaju i današnji turisti, vozili fijakerima Zantea i slušali čarobne note mandolina i višeglasnog pjevanja, izvorne muzike Zakintosa…
I, za kraj, ovdje imate dojam kao da se nalazite u centru svijeta – jer, dok pada večer – okrenuti ka moru i ka Peloponezu, sa svoje lijeve strane vidite kako je još dan, iako se prepoznaje blagi suton, a sa svoje desne strane vidite da je noć već tu i da polako osvaja nebo iznad vas. Ljepota. Gdje god pogledate.

peloponez Zakintos, Brčkanje sa kornjačama

A šta je dobro za Grke, za kornjače, za tuljane i dupine, dobro je i za prosječnog srpskoga menadžera.
Malo tehničkih detalja nikad nije naodmet:
Za one koji se, kao i ja, zapute autom k Zakintosu, evo još par informacija. Od Beograda do Kilinija (mjesta na Peloponezu odakle ide trajekt ka Zakintosu) ima oko 1170 km. Ako pravilnije podijelite put na dva dana, noćenje bi trebalo organizirati negdje oko Katerinija, ili najkasnije do Larise. Ako odlučite da prvog dana stignete na Delfe, napominjemo da je to skoro 1000 km i da je posljednja dionica puta (100 km) i najteža za vožnju.
Autoput kroz Srbiju je u dobrom stanju, a pumpa i moteli izgledaju sve bolje i bolje. Cestarina je oko 1000 dinara. Predejane (oko 300 km od Beograda) je potpuno dotjerano i toplo ga preporučujem. Novitet blizu Vranja i Bujanovca je da su istaknute velike table – putokazi za Gračanicu, Visoke Dečane i Pećku Patrijaršiju (Ako hoćete da skoknete kad se vraćate s mora?). Istovremeno, nisam primijetio takve table (mislim na njihov izgled i starost, tj.. Mladost) za Prohor Pčinjski ili za Đavolju Varoš, koji su ipak malo dostupniji …
Na potezu od Vranja pa sve do Skoplja, svake godine se može vidjeti po neki novi minaret, pa tako i ove.

Na granici nije bilo skoro nikakvog zadržavanja ni u odlasku ni u povratku, osim jednosatnog čekanja na ulazak u Grčku (zašto? Ko to zna …)

Makedonski autoput baš i ne djeluje najbolje. Umjesto da ga popravljaju, oni stave ograničenje na 80 km/h… Policija na autocesti ne naplaćuje kazne, već vas sa uplatnicom šalje u najbližu banku ili poštu. A ako je petak popodne ili nedjelja … Nemojte riskirati. Uz poštivanje svih propisa, tri naplatne rampe (oko 5 eura, mogu euri, mogu denari sa „e“) i četiri lokacije na kojima su u tijeku radovi regulirani semaforom – treba vam 2h i 15 minuta da prođete cijelu Makedoniju. Kroz Grčku se autoput plaća na 4 mjesta, po 2 ili 2,5 eura. Kad prođete Katerini, a zatim i odvajanja za Platamon i Nei Pori, dolazite do jednog grčkog svetišta – gdje je uvijek gužva, puno parkiranih automobila pa obično svi projure dalje. Nađite vremena (ovog puta) da obiđete crkvu Svete Petke, kao i izvor do kojeg dolazite kroz izdubljeni tunel u stijeni, a da biste sve to vidjeli prethodno morate prijeći viseći most preko rijeke Pinios.

Noćenje na Delfima za četveročlanu obitelj (s doručkom) je 80 eura (prije dvanaest godina je bilo 35 maraka, prije dvije godine 60 eura, a sad 80! Dobro, djeca rastu, a to košta) Grandiozni most (Rio-Andirio) kod Patre stvarno vrijedi platiti 11,20 eura (uostalom, kao da imate drugog izbora), a Grci su stvarno nevjerojatni. Dok mi pretresamo ko će koga da zavrne za koncesiju, Grci (u međuvremenu) naprave čitavu autocestu ka Krfu (Igumenice), pa obilaznicu sa obje strane Peloponeskog mosta (i oko Nafpaktosa i oko Patre), pa usput naprave tunel ispod gradske zone Katerinija… zaludan narod.

Što još reći – ako poštujete ograničenja brzine u Grčkoj, osjećat ćete se, među grčkim šoferima, kao mentalno retardiran vozač. A ako vozite nekih 20-tak kilometara brže od ograničenja, opet će vas svi prestizati, ali ćete ipak povratiti malo samopouzdanja. A opet, sve to nekako lijepo funkcionira, bez previše divljanja po cestama. Na skoro 2000 km grčkih putova kojima smo prošli, vidjeli smo samo jednu policijsko-radarsku patrolu.

Trajekt za auto Kilini – Zakintos košta 34,5 eura, a karta za vozača ili za odraslog putnika je 7,5 eura. Slične su cijene i za trajekt Agios Nikolaos (Zakintos) – Kefalonija. Pa, ako vas mrzi da se vraćate istim putem – možete forsirati Kefaloniju, pa Lefkadu, a odatle imate kopnenu vezu Prevezi, Janjini, Greven, pa doma…

Ljetovali smo u hotelu Caravel Zante (4 *) u Tsiliviju u aranžmanu Kon-Tiki-ja. Odličan hotel, klimu naplaćuju 6 eura po danu (do 1. srpnja, dalje je besplatno), sef naplaćuju 4 eura po danu, cjenkanje moguće, uz nevjerojatne gastronomske večeri, grčka večer petkom, i izuzetno rezervirani (hladni i nezainteresirani) službenici hotela, ali, sve u svemu – perfektno.

Tagovi: ,

(Nema glasova)

Ostavi komentar

Komentari

  1. Jelena kaže:

    Nemam komentara :)
    Ovo je jedna savrsena prica koju treba nauciti napamet kao pjesmicu. Nadam se da bas sve tako kako pise. Zelila sam da odem u Zakintos ali sad zelim (nenormalno) jos vise. :)

  2. admin kaže:

    Hvala Jelena!
    Vašoj pažnji preporučujem i članke „Zakintos, Navagio, Shipwreck“ i „Najlepše plaže Balkana i male Azije
    Nadam se da će ova dva manja teksta drugih autora potvrditi utisak koji ste stekli čitajući „Brčkanje sa kornjačama“.

Dodajte svoj komentar

:angel: :blink: :blush: :cool: :cwy: :devil: :dizzy: :ermm: :biggrin: :happy: :heart: :kissing: :lol: :ninja: :pinch: :pouty: :sad: :sick: :sleeping: :smile: :tongue: :w00t: :whistle: :wink: :wub: